PRISTUPI odgoju djece ponekad se čine kao potraga za zlatnom sredinom. Neki roditelji vjeruju da će izrazita strogost oblikovati djecu u odrasle koji poštuju pravila. Drugi su pak popustljivi, usredotočeni prvenstveno na to da se djeca osjećaju voljeno i ugodno.
Negdje između nalaze se roditelji koji svojoj djeci pružaju zdravu ravnotežu strukture i podrške. Psiholozi ovaj uravnoteženi pristup nazivaju autoritativnim odgojem i smatraju da on s najvećom vjerojatnošću rezultira sretnim i uspješnim odraslim osobama. Osim što djeci pružaju odgovarajuću razinu brige, autoritativni roditelji postavljaju i umjeren ton u kućanstvu te su djeci model racionalnog i reguliranog ponašanja, piše Parents.com.
Što je autoritativni odgoj?
Iako se roditelji međusobno razlikuju, obično razvijaju određene sklonosti, osobito u očekivanjima koja imaju od djece i osjetljivosti na njihove fizičke i emocionalne potrebe. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvojna psihologinja Diana Baumrind utvrdila je četiri glavna odgojna stila temeljena na tim sklonostima.
Prema Baumrind, stilovi se razlikuju po razini roditeljske zahtjevnosti i osjetljivosti: autoritarni (visoka zahtjevnost, niska osjetljivost), popustljivi (niska zahtjevnost, visoka osjetljivost), autoritativni (visoka zahtjevnost i osjetljivost) te zanemarujući (niska zahtjevnost i osjetljivost).
Prema Baumrind, autoritativni roditelji “zastupaju svoje stavove, ali nisu nametljivi ni restriktivni. Njihove disciplinske metode pružaju podršku, umjesto da kažnjavaju. Žele da im djeca budu odlučna, ali i društveno odgovorna, samostalna u regulaciji ponašanja te sklona suradnji”.
Ovi roditelji “shvaćaju važnost postavljanja granica, ali nisu pretjerano strogi”, kaže Jeff Nalin, licencirani klinički psiholog i osnivač Paradigm Treatment Centers. “Potiču svoju djecu da se izraze i sudjeluju u rješavanju problema, ali ne postavljaju pretjerana pravila ili nerealna očekivanja.”
Osobine autoritativnih roditelja
Autoritativni roditelji često postavljaju razumna pravila za zdravlje, sigurnost i ponašanje djece, umjesto krutih naredbi. Uspostavljaju posljedice za pogreške ili loše ponašanje, ali ih provode smireno i sa suosjećanjem.
Naglašavaju važnost ljubaznosti prema drugima, pozivaju djecu da sudjeluju u obiteljskim odlukama, ali zadržavaju konačnu riječ, te izlažu djecu različitim aktivnostima bez udovoljavanja svakom hiru.
Također, potiču djecu da daju sve od sebe, ali ne očekuju niti zahtijevaju savršenstvo. Dopuštaju im da pogriješe te im pružaju podršku i vodstvo ako je zatraženo, djelujući kao savjetnici, a ne kao šefovi ili prijatelji.
“Autoritativni roditelji vide svoje dijete kao cjelovitu osobu i odnose se prema njemu s ljubavlju i suosjećanjem”, kaže Brenda Arellano, licencirana psihološka suradnica. Važno je napomenuti da će autoritativni roditelji nježno poticati svoju djecu da izađu iz svoje zone udobnosti kako bi isprobala nove stvari.
Često dolazi do zamjene autoritativnog i autoritarnog odgoja zbog sličnosti naziva, no postoje ključne razlike. Iako oba stila postavljaju granice, autoritarni roditelji ne pokazuju toplinu i osjetljivost prema djeci kao što to čine autoritativni.
Prednosti autoritativnog odgoja
Istraživanja su pokazala da ovaj stil pozitivne discipline stvara otpornu, samopouzdanu i sretnu djecu koja poštuju druge. Djeca odgojena u autoritativnim obiteljima često su dobro prilagođena te razvijaju vještine i neovisnost zdravim tempom. Djeca autoritativnih roditelja shvaćaju da su odgovorna za svoje izbore, što ih osnažuje da donose dobre odluke.
Manje je vjerojatno da će popustiti pritisku vršnjaka te imaju manji rizik od zlouporabe alkohola. Također, opsežan pregled studija zaključuje da djeca odgojena u autoritativnim obiteljima imaju manje sukoba s braćom i sestrama. Kada roditelji pruže jasna očekivanja uz podršku i privrženost, braća i sestre se manje natječu, a više surađuju.
Budući da autoritativni roditelji ne štite djecu od svih prepreka niti ih oštro kažnjavaju za neuspjeh, njihova djeca razvijaju otpornost – sposobnost prevladavanja životnih izazova. Ta iskustva također jačaju samopoštovanje, vještine rješavanja problema i ponos na postignuća.
Zbog sposobnosti samostalnog odlučivanja, ova djeca često razvijaju samopouzdanje i snalažljivost koji karakteriziraju snažne vođe. Cijene doprinos i mišljenja drugih, ali su spremni donositi teške odluke. Naposljetku, djeca autoritativnih roditelja vjerojatnije će biti samopouzdani i motivirani učenici s višim stopama akademskog uspjeha.
Mane autoritativnog odgoja
Iako psiholozi hvale autoritativni pristup, to ne znači da je roditeljima koji ga primjenjuju lako, niti da je djeci odgojenoj na taj način zajamčen život bez izazova.
Za djecu je razvojno prikladno da prolaze kroz teške faze, od prve dobi do tinejdžerskog bunta. Te faze mogu biti posebno teške za autoritativne roditelje, koji su svjesni svojih odgojnih izbora i pridaju veliku važnost pozitivnim interakcijama s djecom. U tim je trenucima strpljenje ključno, kaže Nalin.
“Autoritativni odgoj može biti teži i zahtijevati više vremena za primjenu jer traži osjetljivu ravnotežu discipline i slobode”, objašnjava Nalin. “Roditelji mogu proći kroz nekoliko razdoblja pokušaja i pogrešaka prije nego što pronađu strategije koje najbolje odgovaraju njima i njihovoj djeci.”
Kako primijeniti autoritativni odgoj
Jedno je prepoznati prednosti odgojnog stila, a drugo znati kako ga primijeniti. Kod kućanskih poslova i domaće zadaće, ključno je djeci dati odgovornosti primjerene dobi i uspostaviti prirodne posljedice za neispunjavanje obaveza.
Što se tiče hrane, autoritativni roditelji neće djeci dopustiti potpunu slobodu, ali shvaćaju da stroga ograničenja nezdrave hrane mogu imati suprotan učinak; naglasak je na hranjivim obrocima uz povremene poslastice. Kod vremena pred ekranom, autoritativni roditelji postavljaju ograničenja u skladu s dobi djeteta i obvezama te često surađuju s djetetom na uspostavi pravila.
U stresnim situacijama, poput djetetove tjeskobe zbog odlaska na druženje, autoritativni roditelj će potvrditi te osjećaje i ponuditi utjehu, kaže Arellano, ali će i dalje reći djetetu da se od njega očekuje da prisustvuje, pružajući mu pritom podršku.
Izvor: Index
