AUDI se vratio u najviši rang automobilizma, no trkaći automobili Auto Uniona iz tridesetih godina prošlog stoljeća, kada Formula 1 još nije postojala, i danas se smatraju njezinim pretečama. Jedan od tih strojeva, koji je spojio inženjersku ambiciju i vozačku hrabrost te pomaknuo granice fizike, bio je Auto Union Lucca. Audi Tradition sada je vjerno rekonstruirao ovaj spektakularni rekordni automobil.
Legenda se, prikladno, vraća upravo na mjesto gdje je njezina priča dosegnula vrhunac: u talijanski grad Lucca. Tog 15. veljače 1935. na ravnom dijelu autoceste u blizini toskanskog grada vladala je napeta tišina koju je proparala rika 16-cilindričnog motora. Za upravljačem je bio Hans Stuck, poznat kao “Kralj brda”, koji je aerodinamičnim trkaćim automobilom jurio kroz mjernu milju.
Rezultat je odjeknuo stručnom zajednicom: s prosječnom brzinom od 320,267 km/h iz letećeg starta, Auto Union srušio je postojeće rekorde. Zabilježena vršna brzina od 326,975 km/h učinila ga je u to vrijeme najbržim cestovnim trkaćim automobilom na svijetu.
Trogodišnja rekonstrukcija
Da danas ponovno možemo uživati u ovom prizoru, zaslužan je trogodišnji napor stručnjaka iz tvrtke Crosthwaite & Gardiner u Engleskoj. Dovršena u proljeće 2026., ova Srebrna strijela popunjava značajnu prazninu u povijesnoj kolekciji tvrtke Audi AG.
Tridesete godine prošlog stoljeća bile su obilježene opsesijom brzinom. U Njemačkoj se, uz državne poticaje, vodio dvoboj između Mercedesa (Zvijezde) i Auto Uniona (Prstenova), odnosno njihovih vozača Caracciole i Stucka. Kada je Daimler-Benz krajem 1934. postigao brzinu od 316 km/h, u Zwickauu su se užarile crtaće ploče.
Po prvi put u europskoj konstrukciji trkaćih automobila, spoznaje iz zračnog tunela Njemačkog istraživačkog instituta za zrakoplovstvo izravno su utjecale na oblik karoserije. Rezultat je bila aerodinamična skulptura s fino obrađenim pločama od lake legure, potpuno pokrivenim kotačima i repom u obliku peraje.
Ispod poklopca motora originalnog automobila nalazila se rana verzija 16-cilindričnog motora s otprilike 5.0 litara obujma i 343 konjske snage. No, kako ističe Timo Witt, voditelj zbirke povijesnih vozila Audi Traditiona, sama tehnologija ne postavlja rekorde.
“Ono što me nadahnjuje jest polet i brzina kojom su već tada reagirali na konkurenciju – tehnički u razvoju vozila, ali i organizacijski: vrijeme se mijenja i cijela se momčad u kratkom roku brzo seli. Bez te fleksibilnosti i sposobnosti iznimno brzog prilagođavanja novim situacijama, rekordna vožnja u Lucci na kraju ne bi bila moguća”, rekao je Witt.
Putovanje do Toskane
Put do uspjeha bio je prava odiseja. Nakon samo nekoliko tjedana razvoja, gotov automobil bio je u radionici trkaćeg odjela Auto Uniona u Zwickauu u prosincu 1934. Potkraj siječnja 1935. odlučeno je da će se rekord pokušati oboriti u Mađarskoj. No, nakon što je tim 5. veljače stigao na stazu, vrijeme se naglo pogoršalo, a tijekom probne vožnje izgorjela je i ispušna cijev, pa su testiranja prekinuta.
Vodstvo utrke odlučilo je nastaviti s pokušajima južno od Milana, ali i ondje ih je dočekao snijeg. Tim je nastavio put prema jugu te je na cesti Firenca-Viareggio, u blizini Lucce, konačno pronađena prikladna dionica između Pescije i Altopascija. Taj dio autoceste bio je idealan – dobro niveliran, širok osam metara i gotovo ravan u duljini od pet kilometara. Testne vožnje započele su 14. veljače, a sljedećeg jutra Hans Stuck sjeo je za upravljač i postavio rekord.
Verzija za sajam automobila
Gotovo istodobno s rekordnom vožnjom, gotovo identična verzija automobila predstavljena je na Međunarodnoj izložbi automobila i motocikala u Berlinu. Upadljiva razlika bila je veća rešetka hladnjaka. Budući da rekord na milju tada još nije bio službeno priznat, promotivni plakat predstavljao je automobil kao “najbrži cestovni trkaći automobil na svijetu”, navodeći postignutu vršnu brzinu od 326,975 km/h.
No, priča o automobilu time ne završava. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u svibnju 1935., Lucca se s gotovo identičnim sestrinskim modelom pojavila na legendarnoj utrci AVUS u Berlinu. Budući da nije bilo ograničenja formulom, teške “trkaće limuzine” mogle su se natjecati protiv lakših Grand Prix bolida.
Bio je to debi mladog talenta Bernda Rosemeyera, no sreća nije bila na strani Auto Uniona – kvarovi na gumama i problemi s hlađenjem prisilili su momčad na odustajanje.
Autentičan, ali optimiziran
Pogled u kokpit s golemim upravljačem otkriva da upravljanje ovim automobilom zahtijeva ozbiljan rad. Petostupanjski mjenjač nije sinkroniziran, što znači da su promjene brzina s međugasom obavezne. Autentičnost je bila prioritet pri obnovi, ali uz praktična razmatranja. “Naravno, automobil smo rekreirali što je autentičnije moguće, no istodobno su nam bila važna pitanja poput dugovječnosti vozila i što učinkovitije provedbe projekta”, pojašnjava Timo Witt.
Ugrađen je 6.0-litreni motor tipa C, izvana identičan originalu, ali olakšava opskrbu dijelovima unutar obitelji Srebrnih strijela. Hlađenje je također poboljšano, a ugrađeno je i nekoliko modifikacija koje su već bile primijenjene za utrku AVUS 1935., poput poboljšane ventilacije. “Te smo promjene usvojili na Auto Union Lucci jer bi inače vozilo bilo pod prevelikim toplinskim opterećenjem tijekom naših nadolazećih demonstracijskih vožnji”, dodao je Witt. Uz manje preinake, automobil se može pretvoriti u AVUS konfiguraciju.
S koeficijentom otpora zraka (Cd) od 0.43, potvrđenim u zračnom tunelu, automobil je spreman za svoju sljedeću veliku pozornicu. Nakon premijere u Italiji, jurit će asfaltom na Goodwood Festivalu brzine od 9. do 12. srpnja 2026. godine, uz grmljavinu 16-cilindričnog motora.
Izvor: Index
