IAKO se za neke pasmine pasa kaže da su “teške”, veterinari i bihevioristi ističu da problem rijetko leži u psu. Pravi uzrok poteškoća najčešće je nesklad između urođenih osobina pasmine i modernog, sjedilačkog načina života vlasnika.
Veterinar dr. Nathaniel Rakestraw s TelaVets.com objasnio je za Newsweek da su mnoge osobine s kojima se vlasnici danas bore nekada bile ključne za svrhu pasmine. “Mnogi psi izvorno su uzgajani za čuvanje stoke, zaštitu imovine i lov, a ne da satima sjede sami u stanu”, rekao je Rakestraw. Ponašanja poput iznimne energije, lajanja ili zaštitničkog nagona danas se mogu činiti kao smetnja, no zapravo je riječ o urođenim instinktima koji se više ne uklapaju u naše uglavnom sjedilačke rutine.
S tom se ocjenom slaže i Deby Cassill, izvanredna profesorica i istraživačica ponašanja životinja sa Sveučilišta South Florida. Za Newsweek je izjavila da su ponašanja koja su u sukobu s modernim načinom stanovanja izvorno bila prilagodljiva. Primjerice, pastirski psi uzgajani su zbog svoje budnosti, izdržljivosti i brze reakcije na kretanje stoke.
U mirnom domu te iste osobine mogu se očitovati kao nemir, grickanje namještaja ili kompulzivno ponašanje. Psi čuvari mogu dobiti etiketu “teških” pasa kada se njihova prirodna sumnjičavost aktivira zbog čestih posjetitelja ili nepredvidivog okruženja. Cassill je naglasila da to nisu mane, već evolucijski oblikovane osobine koje se jednostavno ne uklapaju u novo okruženje.
Pasmine nisu jedini faktor
Oboje se slažu da na ponašanje psa utječe mnogo više od same pasmine. Rakestraw ističe da je riječ o “spoju genetike i okoline”, napominjući da, iako su karakteristike pasmine, poput razine energije ili lovačkog nagona, važne, okolina, dresura i prošla iskustva oblikuju način na koji će se te osobine svakodnevno izražavati. Isti se pas može ponašati potpuno drukčije ovisno o domu u kojem živi.
Cassill je dodala da rana socijalizacija, dosljedna dresura i predvidljivo kućanstvo često imaju veći utjecaj od same pasmine. Primijetila je da vrlo inteligentni psi brzo uče, ali jednako brzo mogu usvojiti i nepoželjne navike ako je poticanje nedosljedno. Neovisni psi ili oni s čuvarskim instinktima mogu biti proglašeni tvrdoglavima ili reaktivnima, dok zapravo samo zahtijevaju drukčiji pristup i drukčije metode rada.
Usklađenost psa i vlasnika je presudna
Inteligencija i neovisnost također se mogu okrenuti protiv vlasnika koji nisu spremni na takve izazove. Prema Rakestrawu, pametnim psima postaje dosadno bez mentalne stimulacije, što dovodi do destruktivnog ponašanja, dok neovisni psi često nisu motivirani stalnom željom da udovolje vlasniku. Psi čuvari mogu biti iznimno odani, ali i nepovjerljivi prema strancima ako nisu pravilno socijalizirani od rane dobi.
Zašto se onda neki psi čine prezahtjevnima u jednoj obitelji, a savršeno uravnoteženima u drugoj? “Sve se svodi na usklađenost životnog stila”, rekao je Rakestraw. Pas s visokom razinom energije teško će se nositi s neaktivnim vlasnikom, ali će zato napredovati uz nekoga tko uživa u strukturiranim aktivnostima i dresuri. Cassill je istaknula da postoji vrlo malo “loših pasa”, ali mnogo neusklađenosti između potreba psa i rutine vlasnika.
Oboje naglašavaju da je odabir psa na temelju izgleda ili reputacije česta pogreška. Rakestraw upozorava da ljudi često zanemaruju svakodnevne potrebe koje pojedina pasmina nosi, ističući da popularne “pametne” pasmine ili one koje se malo linjaju mogu zahtijevati značajnu posvećenost, bilo kroz njegu bilo kroz utrošeno vrijeme.
Cassill je ukazala na dodatne zamke, poput oslanjanja na stereotipe o pasminama i podcjenjivanja potreba psa tijekom adolescencije. U konačnici, oboje su se složili da je prevencija ključna. Rano usmjeravanje, realna očekivanja te iskrena procjena vlastitog vremena i razine aktivnosti mogu stvoriti razliku između frustracije i uspješnog odnosa s psom.
Kako je primijetila Cassill, najbolji pokazatelj uspjeha nije pasmina sama po sebi, već to koliko su bihevioralne potrebe psa usklađene sa stvarnim životom vlasnika.
Izvor: Index
