OZEMPIC je očito stigao i do pregovaračkog stola za posao, što se čini posve prikladnim za 2026. godinu. Mlađi radnici i dalje pitaju za plaću, zdravstveno osiguranje i koliko dana smiju biti izvan ureda. No sada sve veći broj njih provjerava i hoće li im poslodavac pokriti troškove lijekova iz skupine GLP-1, poput Ozempica ili Wegovyja, piše portal Vice.
Zabrinjavajuća statistika
Prema novom istraživanju ZipHealtha, provedenom u ožujku na 1004 američka radnika, 47 posto pripadnika generacije Z izjavilo je da bi pokriće za GLP-1 lijekove utjecalo na njihov izbor između dva slična posla. Njih devet posto pristalo bi na manju plaću kako bi radili negdje gdje se takvo pokriće nudi.
Među svim radnicima, 51 posto smatra da bi pokriće za ove lijekove trebalo biti standardna pogodnost, a 54 posto izjavilo je da bi se odreklo barem jedne povlastice na radnom mjestu kako bi dobili terapiju koju plaća poslodavac. Čak 13 posto žrtvovalo bi cijeli tjedan plaćenog godišnjeg odmora, što je podatak koji je istovremeno i pomalo tužan i posve realan.
Ova statistika ukazuje na nekoliko stvari. Prvo, spomenuti lijekovi prešli su put od tračeva o slavnima do svakodnevnih odluka običnih ljudi. Drugo, zdravstveni sustav u SAD-u i dalje je u takvom kaosu da ljudi moraju vagati između pristupa lijekovima na recept i vremena za godišnji odmor. Treće, poslodavci se vole hvaliti policama s grickalicama i wellness inicijativama, sve dok radnici ne zatraže pogodnosti koje doista koštaju.
Strah od osude na radnom mjestu
Istraživanje se dotiče i dijela s kojim se tvrtke nespretno nose, a to je osnovna ljudska osjetljivost. Među radnicima generacije Z, 58 posto izjavilo je da im je neugodno razgovarati o ciljevima vezanim uz kontrolu tjelesne težine s odjelom za ljudske resurse, 53 posto osjećalo se nelagodno otkriti da koriste GLP-1 lijekove, a 38 posto svoje je napore u mršavljenju na poslu držalo za sebe.
Među svim radnicima, tek je svaki deseti rekao da bi novom poslodavcu otkrio da koristi takve lijekove. 17 posto ispitanika osjećalo se osuđivano, stigmatizirano ili isključeno na poslu zbog svoje težine ili pokušaja mršavljenja. Dodatnih 17 posto brinulo se da bi korištenje GLP-1 lijekova moglo promijeniti način na koji menadžeri ili kolege gledaju na njihovu disciplinu ili profesionalnost.
To je aspekt o kojem bi poslodavci vjerojatno trebali dobro razmisliti. Radnici žele pristup lijekovima, ali mnogi još uvijek nemaju dovoljno povjerenja u radno okruženje da bi otvoreno govorili o razlozima. Težina je i dalje jedna od onih tema prema kojima se ljudi, barem na riječima, odnose sa suosjećanjem, no čim se nađu u sobi za sastanke, nečija se “disciplina” počinje procjenjivati isključivo na temelju tjelesne građe.
Iako se istraživanje bavi beneficijama, stvarna tema je pristup zdravstvenoj skrbi. Konkretno, tko ga dobiva, tko šuti o tome da mu je potreban i zašto toliki dio američkog zdravstvenog sustava i dalje ovisi o poslodavcima.
Izvor: Index
