SVATKO tko je proveo barem malo vremena gledajući videe životinja na internetu vjerojatno je naletio na papigu koja pleše. Ptica klima glavom, lupa nogama i vrti se točno u ritmu glazbe, što na prvi pogled djeluje gotovo ljudski. Godinama su mnogi mislili da je riječ o simpatičnoj slučajnosti ili dobro uvježbanom triku, ali znanstvenicima takvo objašnjenje nije bilo dovoljno.
Pokreti nisu djelovali nasumično ni kao obično oponašanje, pa je ono što je izgledalo kao zabavan internetski fenomen otvorilo ozbiljno znanstveno pitanje: Što se zapravo događa u mozgu ptice dok se kreće uz glazbu i osjeća li doista ritam? Odgovor je bio iznenađujuć, piše PetHelpful.
Ptica koja je sve promijenila
Prekretnica je stigla sa snimkom danas već slavnog kakadua Snowballa, čiji je izražen osjećaj za ritam prvi put privukao pažnju javnosti 2007. godine. Iako na prvi pogled izgleda kao bilo koja razigrana papiga, njegovi su pokreti pokazali da je posrijedi nešto više. Snowball je skakutao, klimao glavom i pomicao tijelo u ritmu glazbe, pritom se prilagođavajući promjenama tempa.
Upravo je to bilo ključno. Istraživači ga nisu samo promatrali nego su ga i testirali. Puštali su mu glazbu različitim brzinama, nekad brže, nekad sporije, a pritom su uklonili sve ljudske signale koji bi mogli utjecati na njega. Ono što su zatim otkrili bio je pravi proboj: Snowball se nije držao samo jednog tempa, nego je ubrzavao i usporavao zajedno s glazbom. Drugim riječima, nije samo kopirao – stvarno je slušao.
Rijetka sposobnost povezana s učenjem govora
Znanstvenici tu sposobnost nazivaju “usklađivanje”, odnosno sinkronizacija pokreta s vanjskim ritmom. Ljudi to rade stalno i bez razmišljanja, ali u životinjskom svijetu to je iznimno rijetko. Snowball je pokazao da papige to mogu na način na koji većina životinja ne može.
Glavna teorija koja to objašnjava povezana je s vokalnim učenjem, odnosno sposobnošću oponašanja zvukova. Prema toj hipotezi, životinje koje mogu oponašati zvukove, poput papiga, dupina i ljudi, imaju posebne veze između dijelova mozga zaduženih za sluh i onih koji upravljaju pokretima.
Smatra se da iste neuronske veze koje papigi omogućuju oponašanje ljudskog govora stoje i iza njezine sposobnosti da pleše. To ujedno objašnjava zašto vaš pas, koliko god bio entuzijastičan, vjerojatno nikad neće uspjeti pogoditi ritam vaše omiljene pjesme.
Više od pukog plesa
A baš kad su istraživači pomislili da su sve shvatili, priča je postala još zanimljivija. Novije istraživanje otkrilo je čak 30 različitih plesnih pokreta kod kakadua, a nije se radilo samo o ponavljanju istih pokreta. Ptice su kombinirale klimanje glavom, bočne korake, okrete pa čak i jedinstvene pokrete koji dotad nisu bili zabilježeni.
Neke su papige razvile i vlastiti, prepoznatljiv stil. Čini se da ples kod papiga nije samo zabava, nego je povezan s igrom, društvenim povezivanjem pa čak i emocionalnim izražavanjem. Istraživači vjeruju da je to znak da se ptica osjeća uključeno i mentalno potaknuto, što ima važne implikacije za brigu o njima kao kućnim ljubimcima.
Ta ptica koja pleše na vašem zaslonu, dakle, ne izvodi samo predstavu. Ona razmišlja, prilagođava se i izražava na način koji povezuje zvuk i pokret. Možda je upravo to najzanimljiviji dio cijele priče – jedan naizgled smiješan video otvorio je prozor u nešto mnogo dublje.
Izvor: Index
