U šumi se lako izgubiti, pa se posjetiteljima preporučuje da uvijek ostanu na označenim stazama…
U podnožju planine Fuji smjestila se bujna šuma. Gledano odozgo, drveće koje se njiše na vjetru podsjeća na more, zbog čega je Aokigahara dobila nadimak – Jukai, odnosno „More drveća“. Tlo je neravno i ispresijecano malim špiljama, a korijenje obraslo mahovinom raste preko stvrdnute lave koja je nekoć tekla tim područjem. Valovi i pukotine u sloju lave daju ovom području gotovo nestvarnu ljepotu, a magmatska stijena prigušuje zvuk, pa je šetnja šumom iznenađujuće tiho iskustvo.
Tisuću godina nakon što se stijena formirala, tlo u šumi i dalje je tanko i siromašno hranjivim tvarima. Magmatska stijena vrlo je porozna pa ondje mogu rasti samo najotpornije biljke, koje se drže za mahovinom prekriveno tlo. Većinu šume čine zimzelene četinjače, a tlo ima visok udio željeza – što može ometati GPS i signal mobilnih telefona. U šumi se lako izgubiti, pa se posjetiteljima preporučuje da ostanu na označenim stazama. Također, ovo nije mjesto za obiteljski izlet.
Jezive legende
Prema lokalnim legendama, Aokigahara je nekoć bila mjesto gdje se prakticirao ubasute – ostavljanje starijih ili bolesnih članova obitelji na udaljenim mjestima da umru.
Turistima se savjetuje da ne zalaze dublje u šumu od preporučenih staza. Ako posjećujete planinu Fuji u Japanu, možda će vas Aokigahara zaintrigirati – no najbolje je držati se podalje.
Izvor: Punkufer
