Genova je Francuskoj prepustila upravljanje Korzikom u zamjenu za otplatu dugova i vojnu pomoć. Dakle, nije je baš prodala, nego ju je više predala u trajni zalog.
Korzika, taj Napoleonov otok divljih planina i odlične hrane, nije oduvijek bila francuska. Mnogi su je kroz povijest osvajali i(li) svojatali, a stoljećima je pripadala Republici Genovi, moćnoj pomorskoj sili Mediterana — sve dok Genova nije zaključila da joj je otok postao veći problem nego korist i da bi bilo najbolje – da ga se riješi. I tako se zapravo dogodilo ono što će promijeniti tijek europske povijesti
Republika Genova kontrolirala je Korziku još od srednjeg vijeka. U teoriji je to trebao biti idealan odnos: Genova je dobila strateški važan punkt usred Mediterana, a Korzika zaštitu moćne Republike i trgovinske veze. Ali u praksi je prilično škripalo. Korzikanci su se često bunili protiv genovske vlasti, poreza i korumpirane uprave, a u 18. stoljeću to je kulminiralo i Genova više nije mogla učinkovito kontrolirati otok.
Napoleon skoro nije bio Francuz
Održavanje vlasti na Korzici postalo je – preskupo. Republika je slabila, financije su bile loše, a vojne intervencije nisu donosile trajno rješenje. K tome se pojavio i Pasquale Paoli, korzikanski nacionalni heroj, koji je 1755. proglasio praktički neovisnu Korzičku Republiku i pokušao izgraditi modernu državu s ustavom i parlamentom. Njegovom je vizijom i reformama bio fasciniran i Jean-Jacques Rousseau koji je napisao da korzikanski narod “jednog dana može zadiviti Europu”.
No, da se vratimo na iscrpljenu Genovu – ona se obratila Francuskoj i na današnji dan, 15. svibnja 1768. s njom potpisala Versajski ugovor. Ukratko, Genova je Francuskoj prepustila upravljanje Korzikom u zamjenu za otplatu dugova i vojnu pomoć. Dakle, nije je baš prodala, nego ju je više predala u trajni zalog. Francuska je brzo poslala vojsku na svoj novi otok i već 1769. definitivno porazila korzičke snage kod Ponte Novua. Iste godine na Korzici se rodio dječak koji će kasnije promijeniti Europu. Naravno, njegovo je ime Napoleon Bonaparte.
Izvor: Punkufer
