NIKOTIN stvara iznimno snažnu ovisnost, no nova istraživanja pokazuju da psihodelici mogu promijeniti pogled na svijet na način koji ljudima pomaže da se zauvijek odreknu cigareta. Duhan je jedna od droga o kojoj je najteže prestati biti ovisan, a razlog tome je nikotin koji izaziva ovisnost usporedivu s kokainom i heroinom, a možda čak i jaču. Iako oko 70 posto odraslih pušača u anketama izjavljuje da želi prestati, u tome uspije manje od desetine onih koji pokušaju.
Sve je više dokaza da bi određene psihodelične droge nekima mogle ponuditi rješenje. Primjerice, u anketi iz 2017. godine 781 osoba izjavila je da im je uzimanje LSD-a, “čarobnih gljiva” ili nekog drugog psihodelika pomoglo smanjiti pušenje ili potpuno prestati pušiti.
Čini se da je rješenje filozofske prirode. Gotovo svi koji su se uspjeli riješiti nikotinske ovisnosti izvijestili su o zajedničkom uvidu: iznenada su osjetili da su im se životni prioriteti ili vrijednosti promijenili te da više nemaju koristi od pušenja.
“Veličina tog iskustva na neki je način zasjenila ovaj prethodno nepremostiv psihološki izazov prestanka pušenja”, kaže za BBC Matthew Johnson, vodeći autor studije te profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti na američkom Sveučilištu Johns Hopkins.
I ne radi se samo o anegdotama. Ovi su se nalazi potvrdili i u laboratorijskim uvjetima. U ožujku 2026. Johnson i njegovi kolege objavili su dosad najsnažnije dokaze koji pokazuju da je terapija razgovorom, u kombinaciji s jednom dozom psilocibina – glavnog psihoaktivnog spoja u čarobnim gljivama – znatno učinkovitija u pomaganju ljudima da prestanu pušiti od terapije s nikotinskim flasterima.
Šest mjeseci nakon tretmana, 42 osobe koje su primile dozu psilocibina imale su šest puta veću vjerojatnost da su apstinirale od pušenja u odnosu na skupinu s nikotinskim flasterima.
Psihodelične droge i dalje su ilegalne u većini zemalja, a njihova je upotreba u istraživanjima ili kliničkim ispitivanjima strogo kontrolirana. Unatoč tome, sve je više dokaza koji upućuju na to da bi se mogle koristiti za liječenje niza stanja mentalnog zdravlja i ovisnosti.
“U SAD-u već 20 godina nismo dobili novi lijek za odvikavanje od pušenja, stoga je potencijal ovdje uzbudljiv”, kaže Megan Piper, profesorica kliničke psihologije na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu, koja nije sudjelovala u istraživanju. Pušenje je vodeći uzrok smrti i bolesti koje se mogu spriječiti diljem svijeta, dodaje ona, stoga “su nam potrebni dodatni alati kako bismo pomogli ljudima da prestanu”.
Ipak, zašto točno čarobne gljive pomažu ljudima da prestanu pušiti nije posve jasno. Znanstvenici se pitaju mogu li se ovi rezultati ponoviti u većoj, raznolikijoj populaciji te koji su psihološki ili fiziološki mehanizmi zapravo na djelu. “Nećemo znati mnogo o tome kako ovo funkcionira, iako ne morate znati kako nešto funkcionira da bi ga odobrila FDA”, kaže Johnson.
Psihodelici u liječenju ovisnosti
Psihodelične droge dugo se istražuju zbog svoje potencijalne sposobnosti ublažavanja različitih vrsta ovisnosti. Pedesetih godina prošlog stoljeća istraživači su koristili LSD za liječenje alkoholizma, ponekad s uspjehom. MDMA je sudionicima kliničkih ispitivanja s poremećajem uzimanja alkohola pomogao da znatno smanje ili prestanu piti.
Anegdotski dokazi i pilot-studije, u međuvremenu, sugeriraju da ibogain, psihoaktivni alkaloid iz srednjoafričkog grma iboge, može smanjiti simptome odvikavanja od opioida i omogućiti nekim ljudima da potpuno prestanu koristiti te droge.
Međutim, kada je riječ o smanjenju smrtnosti koja se može spriječiti, rad Johnsona i njegovih kolega na psilocibinu za prestanak pušenja “predstavlja jednu od najuvjerljivijih i potencijalno najutjecajnijih linija istraživanja u psihodeličnoj znanosti”, kaže Lynn Marie Morski, izvršna direktorica Udruge za psihodeličnu medicinu, koja nije bila uključena u istraživanje.
Johnson, istraživač koji vodi ispitivanje, za prestanak pušenja zainteresirao se 2006. godine. Često je slušao ljude kako opisuju psihodelike kao jedno od najznačajnijih iskustava u životu, no kao znanstvenik, želio je precizno izmjeriti što to znači. “Riječi su samo riječi”, kaže. “Na kraju me najviše zanimala promjena ponašanja.”
Pušenje je odabrao umjesto drugih ovisnosti djelomično iz praktičnih razloga: u usporedbi s drugim supstancama, biološki markeri cigareta mogu se pouzdanije i jeftinije izmjeriti jednostavnim uzorkom daha i urina. Zanimalo ga je i testiranje psihodelika na vrsti ovisnosti koja ne uključuje emocionalni nemir i traumu “doticanja dna”, već se radi o jednako snažnoj ovisničkoj navici koja se uredno uklapa u svakodnevni život, što je, na neki način, čini još težom za prekidanje.
Johnsonu su trebale godine da osmisli početnu studiju o psilocibinu za prestanak pušenja, uglavnom zbog nedostatka financiranja. Ta mala studija, objavljena 2014., uključivala je samo 15 sudionika koji su bili pušači u prosjeku 31 godinu i više puta su pokušavali prestati.
Nakon tretmana – gdje su pacijenti primili psilocibin tri puta unutar strukturiranog 15-tjednog postupka koji je uključivao kognitivno-bihevioralnu terapiju – jedan sudionik nije prijavio nikakve simptome odvikavanja od duhana. Drugi je rekao da se osjećao “kao da je reprogramiran tako da dodirivanje cigarete nije bilo moguće”, kaže Johnson.
Šest mjeseci nakon dvije do tri terapijske sesije potpomognute psilocibinom, 80 posto sudionika i dalje je apstiniralo od pušenja. Druge bihevioralne i farmakološke terapije za prestanak pušenja obično postižu znatno skromniju stopu apstinencije od oko 35 posto.
Potencijalni izlaz
U najnovijoj studiji, Johnson i njegovi kolege regrutirali su 82 sudionika i nasumično ih rasporedili da prime ili visoku dozu psilocibina – kapsulu s oko 30 mg lijeka prilagođenu tjelesnoj težini – ili nikotinski flaster koji su nosili nekoliko tjedana.
Tijekom iskustva, neki su razmišljali o svojim pušačkim navikama, dok drugi nisu. Svi sudionici zatim su prošli 10 seansi kognitivno-bihevioralne terapije raspoređenih tijekom 13 tjedana, otprilike jednom tjedno, tijekom kojih su s terapeutom razgovarali o prestanku pušenja.
Nakon šest mjeseci, 52 posto sudionika u skupini s psilocibinom i dalje nije pušilo, u usporedbi s 25 posto u skupini s nikotinskim flasterima.
Dominique Morisano, klinička psihologinja i izvanredna profesorica na Sveučilištu u Torontu u Kanadi, koja nije bila uključena u rad, kaže da su novi nalazi “nevjerojatno zanimljivi”. “Prestanak pušenja je notorno izazovan ishod za postizanje tradicionalnim metodama liječenja”, kaže ona. Na temelju nalaza Johnsona i njegovih kolega, predviđa da će terapija potpomognuta psilocibinom postati važan alat za pomoć ljudima.
Piper se slaže da su nalazi nove studije “impresivni” i “obećavajući”. Dodaje, međutim, da će ih trebati ponoviti s većim, raznolikijim uzorkom. “Ovo je bilo pomalo pilot-ispitivanje s visokoobrazovanim, uglavnom bjelačkim sudionicima s poviješću upotrebe psihodelika”, kaže ona. “Nije jasno bi li psilocibin bio jednako učinkovit za sve ljude koji puše.”
Budući da se radi o maloj preliminarnoj studiji, još uvijek je nejasno hoće li postotak ljudi koji su prestali pušiti nakon uzimanja psilocibina doista trajno prekinuti s tom navikom, mogu li se tako obećavajući rezultati ponoviti u većim studijama te postoje li rizici i nuspojave koje se još nisu pojavile, kaže Johnson.
Johnson i njegovi kolege trenutno provode upravo takvu, opsežniju studiju: veliko ispitivanje na nekoliko različitih lokacija. Sudionici u toj studiji primit će dvije doze psilocibina, za koje Johnson sumnja da će postići bolje rezultate u pomaganju ljudima da prestanu pušiti od jedne doze primijenjene u najnovijem eksperimentu.
Johnson i njegovi kolege također analiziraju podatke snimanja mozga sudionika kako bi stekli uvid u obrasce koji mogu predvidjeti prestanak pušenja. Sumnja, međutim, da je u središtu promjene bihevioralna plastičnost. “Ako ste dugo zaglavljeni u nekom obrascu, ovo vas može prodrmati”, kaže Johnson. “Nije zajamčeno, ali je potencijalni izlaz iz toga.”
Zašto psihodelično iskustvo djeluje?
Gül Dölen, neuroznanstvenica sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyju, kaže da su novi nalazi u skladu s otkrićem nje i njezinih kolega iz 2023. da psihodelici mogu ponovno otvoriti “kritična razdoblja” u mozgu – konačne prozore pojačane osjetljivosti i plastičnosti koji su obično ograničeni na djetinjstvo, kada je pojedinac spreman za učenje novih stvari.
U ovom slučaju, psilocibin stvara “prozor mogućnosti za učenje novih navika vezanih uz pušenje, putem kognitivno-bihevioralne terapije”, kaže Dölen. U konačnici, trajnost terapijskog odgovora vjerojatno je trajna posljedica rekonfiguracije starih moždanih obrazaca.
Morisano slično sugerira da bi terapeuti koji rade s pacijentima na psilocibinu mogli još više iskoristiti neuroplastične učinke izazvane lijekom uvođenjem drugih mehanizama suočavanja, što može poboljšati i pomoći u održavanju antidepresivnih koristi.
Pokazalo se, na primjer, da vježbanje te prakse poput svjesnosti i meditacije pomažu nekim ljudima da prestanu pušiti. One bi se mogle integrirati u psihoterapiju prije, tijekom i nakon pacijentove sesije s psilocibinom, kaže Morisano.
“Ovisnost je složeno stanje na koje utječu brojni čimbenici, pa svaki istinski uspješan tretman također mora biti višeslojan”, kaže Morisano. “U današnjem složenom svijetu, moramo biti sve kreativniji s intervencijama koje nudimo pojedincima koji se bore s ovisnošću.”
Izvor: Index
