VEĆINA adolescenata, pa čak i odraslih ljudi, ima pozitivne odnose s roditeljima koje obilježavaju toplina, privrženost i otvorena komunikacija. No, nisu svi te sreće i neka djeca odrastaju uz roditelje koji ih ne podržavaju. Takvi roditelji oslanjaju se na specifične toksične navike koje na djecu ostavljaju doživotne posljedice. Njihovo ponašanje često proizlazi iz vlastitih emocionalnih problema i nesigurnosti roditelja, a prepoznavanje tih obrazaca prvi je korak prema iscjeljenju i slobodnijem životu odrasle djece.
1. Izjave da bi im život bio bolji bez djece
Neki roditelji teško prihvaćaju svoj roditeljski identitet te zamjeraju djeci odgovornosti koje on nosi. Ponekad čak i otvoreno govore kako nisu željeli djecu i kako bi im život bio drugačiji da ih nemaju. Kako prenosi YourTango, studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychology pokazala je da roditelji koji se bore s formiranjem “stabilnog roditeljskog identiteta” često razvijaju simptome depresije, što im otežava povezivanje s djecom i pružanje podrške.
2. Izbjegavanje sukoba
Prema psihologu E. Marku Cummingsu, zdravo rješavanje sukoba uči se i kroz svađu s roditeljima. Međutim, loši roditelji često odbijaju ulaziti u bilo kakve nesuglasice sa svojom djecom, što je izrazito štetno. Problem kod takvih roditelja nije nužno u onome što aktivno čine da bi povrijedili djecu, već u onome što odbijaju učiniti – poput otvorene komunikacije ili preuzimanja odgovornosti.
3. Nedostatak discipline
Psihoterapeutkinja Sharron Frederick objašnjava da djeca koja odrastaju bez discipline ne uče o granicama te su često prepuštena sama sebi bez pravila i stabilnosti. “Djeca se ugledaju u roditelje kako bi naučila što su granice i koje su posljedice ako ih prijeđu”, rekla je.
Nedostatak discipline često nije znak da je roditelj loša osoba, već da se i sam nosi s unutarnjim problemima. No, posljedica je da djeca ne nauče postavljati vlastite granice i izražavati očekivanja.
4. Kažnjavanje šutnjom
Roditelji koji uskraćuju ljubav i pažnju kako bi dobili što žele odgajaju djecu s niskim samopoštovanjem. Ta djeca usvajaju uvjerenje da ljubav i pažnju zaslužuju samo kada nešto nude zauzvrat. Bilo da se radi o ignoriranju ili sustavu nagrada i kazni, takvi roditelji zloupotrebljavaju osnovne dječje potrebe. Kasnije u životu to sabotira njihove odnose, potiče ih da udovoljavaju drugima i sprječava ih da izraze vlastite potrebe.
5. Javno sramoćenje
Djeca koju roditelji namjerno sramote pred drugima često razviju ogroman strah od neuspjeha. Postaju pretjerano zabrinuti oko toga što drugi misle i osjećaju pritisak da moraju ispuniti nerealne standarde. Studija iz časopisa Journal of Clinical Child & Adolescent Psychology povezala je roditelje koji se prema djeci odnose kao prema “prijateljima”, bez jasnih granica, s razvojem niskog samopoštovanja i srama kod djece. U odrasloj dobi, ovo se može manifestirati i suptilnije, primjerice kada roditelji govore loše o svojoj djeci drugima iza leđa.
6. Potkopavanje povjerenja
Roditelji su prva figura autoriteta u djetetovom životu. Kada zloupotrebljavaju dječje emocije, stvaraju nestabilno okruženje kod kuće. Zbog toga takva djeca s vremenom razvijaju nepovjerenje i ogorčenost, posebno prema autoritativnim figurama.
Roditeljsko otuđivanje i izbjegavanje su oblici emocionalne manipulacije koji uništavaju povjerenje nužno za zdravu obiteljsku dinamiku. Umjesto otvorenih razgovora, takvi roditelji koriste nametanje krivnje, što djecu tjera da žive u stalnom stanju napetosti i nepovjerenja.
7. Oslanjanje na djecu za emocionalnu podršku
Licencirana savjetnica Brooke Keels navodi da emocionalno nezrelim roditeljima često nedostaje samosvijest za nošenje s vlastitim osjećajima. Zbog toga se za podršku oslanjaju na svoju djecu, što kod djece od rane dobi može stvoriti tjeskobu i sklonost udovoljavanju drugima.
Umjesto da djeci pruže siguran prostor za izražavanje osjećaja, takvi roditelji očekuju da djeca smiruju njih. Kada dijete pogriješi, koriste svoje složene emocije kako bi u djetetu izazvali osjećaj krivnje.
8. Uskraćivanje pohvala i potvrde
Prema terapeutkinji dr. Heather Stevenson, pretjerana osjetljivost na tuđe emocije u odrasloj dobi često je znak odrastanja uz toksične roditelje. Takvi su roditelji možda tjerali djecu da ih tješe nakon ispada bijesa ili su djeca morala udovoljavati drugima kako bi održala mir u kući.
“Ako ste odrasli uz emocionalno nezrelog roditelja, vjerojatno ste osoba koja sve duboko proživljava i posvećuje puno pažnje emocijama”, smatra Stevenson. “Možda ste vrlo pronicljivi po pitanju emocionalnog stanja drugih, ali i svjesni vlastitih neispunjenih emocionalnih potreba.”
9. Davanje savjeta umjesto ohrabrenja
Kada se dijete nada da će dobiti podršku i olakšati dušu, a umjesto toga dobije samo savjete i rješenja, to može imati ozbiljne posljedice. Iako je često dobronamjeran, neželjeni savjet čini da se osoba osjeća odbačeno i nevažno.
Djeca koja od roditelja stalno dobivaju savjete umjesto ohrabrenja počinju vjerovati da se sa svojim emocionalnim problemima moraju nositi sama. Kao odrasli, skloniji su potiskivanju ili izbjegavanju neugodnih emocija.
10. Ignoriranje dječjih pitanja
Studija iz časopisa Current Opinion in Behavioral Sciences pokazuje da djeca čija se znatiželja potiče razvijaju zdravije odnose i postaju inteligentnija. Međutim, nemaju sva djeca priliku postavljati pitanja i istraživati. Roditelji koji se oslanjaju na toksične obrasce mogu ignorirati dječju potrebu za učenjem.
Oni ne slave znatiželju, već je osuđuju i drže se krutih očekivanja o uspjehu, što kod djece od rane dobi izaziva nisko samopoštovanje i anksioznost.
11. Očekivanje slijepe poslušnosti
Djeca uče o poštovanju i odgovornosti kroz primjer koji im daju roditelji, primjerice kroz ranjive razgovore i iskazivanje poštovanja čak i tijekom svađe. No, mnogi loši roditelji to potkopavaju jer im je važnija slijepa poslušnost i sustav nagrađivanja.
Odrastanje uz kontrolirajuće roditelje koji očekuju bespogovornu poslušnost često za posljedicu ima dugoročne emocionalne probleme poput tjeskobe i depresije.
Izvor: Index
