POSTOJI golema, često nevidljiva razlika između toga da posao samo odrađujete i toga da se u njemu zaista izdvojite. To nije vještina koja se uči u školama niti nešto čime se ljudi posebno hvale na LinkedInu, nego se vidi u manje glamuroznim trenucima – u načinu na koji se nosite s pritiskom rokova ili pristupate zadacima za koje nećete dobiti nikakvu pohvalu.
Upravo je na te tihe navike, koje većina ljudi zanemaruje, a koje često čine najveću razliku, u nedavnoj objavi na društvenim mrežama ukazao poduzetnik Ankur Warikoo. Kako tvrdi, napredak nije stvar talenta, nego discipline, piše The Times of India.
Pouzdanost kao supermoć
Pouzdanost možda zvuči dosadno, ali u poslovnom svijetu punom izgovora i rokova koji se ne poštuju, ona je prava supermoć. Najbolji zaposlenici ne čekaju da ih nadređeni pita za izvještaj – oni ga šalju i prije roka. Biti pouzdan ne znači biti savršen robot, nego osoba na koju se drugi mogu osloniti.
Ako projekt krene u krivom smjeru, oni na to upozoravaju na vrijeme. Kad postanete osoba koju ne treba stalno provjeravati, prestajete biti samo zaposlenik i postajete partner. Povjerenje je najvrjednija valuta u poslovnom svijetu, a stječe se jednostavno – tako da ispunjavate ono što ste obećali.
Hrabrost za reći “ne znam”
Svi smo na sastancima vidjeli osobu koja zbunjeno klima glavom i pravi se da razumije nešto što joj zapravo uopće nije jasno. Takav pristup “pretvaraj se dok ne prođe” često završi velikom pogreškom. Warikoo ističe da najbrže uče upravo oni koji imaju dovoljno hrabrosti reći: “Nisam siguran što ta kratica znači, možete li mi pojasniti?”.
Postavljanje pitanja nije znak slabosti, nego dokaz da vam je važnije posao obaviti kako treba nego ispasti pametan. Time se štedi vrijeme, sprječavaju problemi i, na kraju, stječe veće poštovanje kolega.
Profesionalan pristup pogreškama
Kada većina ljudi pogriješi, prvi im je instinkt braniti se. Krive softver, klijenta ili loš dan. Vrhunski zaposlenici, međutim, na pogrešku gledaju kao na informaciju iz koje se može nešto naučiti.
Umjesto pitanja “Tko je kriv za ovo?”, pitaju: “Što smo propustili i kako možemo spriječiti da se ovo ponovi?”. Taj pomak s obrane na učenje mijenja dinamiku cijelog tima. Neuspjeh se tako pretvara u lekciju za budući uspjeh.
Snaga slušanja i emocionalne inteligencije
Visok kvocijent inteligencije, odnosno IQ, može vam pomoći da dobijete posao, ali emocionalna inteligencija često je ono što vas vodi dalje. Zaposlenici koji se ističu ne uskaču odmah s rješenjima čim se kolega na nešto požali. Oni prvo pažljivo slušaju.
Ponekad je kolegi potrebno samo da ga netko sasluša i pokaže da ga razumije, prije nego što uopće bude spreman razgovarati o rješenju. Kad pokažete da razumijete tuđi stres ili frustraciju, gradite povjerenje i utjecaj na način koji nijedna tablica ili izvještaj ne mogu postići. Tako radno okruženje dobiva ljudskiju dimenziju.
Ustrajnost i kad nitko ne gleda
Dosljednost je ono što najjasnije odvaja prosječne od najboljih. Svatko može briljirati tjedan dana, dok je motiviran ili pod budnim okom šefa. No najbolji zaposlenici pokazuju istu razinu predanosti i onda kada je posao monoton, a pohvale izostaju.
Uspjeh se gradi upravo u danima kada vam se jednostavno ne da raditi. Kada postavite vlastite visoke standarde i držite ih se – ne zbog pohvala ili bonusa, nego zato što je to vaš način rada – postajete nezamjenjivi. Posao je možda isti, ali pristup s kojim mu prilazite u potpunosti mijenja ishod.
Izvor: Index
