Američka država Utah više ne dodaje fluor u vodu za piće. Iako pridonosi zdravlju zubi, fluor se često optužuje za smanjenje dječje inteligencije. Međutim, to je složena tema koju ne treba shvatiti olako.
Fluorid u vodi za piće u SAD-u je uobičajena pojava. Štoviše, s obzirom na to da se od 1945. godine, odnosno od početka dodavanja fluorida u vodu, broj slučajeva karijesa naglo smanjio, američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procjenjuje da je ova mjera “jedna od deset najvećih javnozdravstvenih intervencija 20. stoljeća”.
Fluoridi su soli fluorovodične kiseline. Pomažu tzv. remineralizaciji zubne cakline i time smanjuju rizik od karijesa.
Unatoč tome, Utah je nedavno postala prva država u SAD-u koja je odlučila postupno ukinuti fluorid u vodi za piće.
Ta se odluka vjerojatno sviđa američkom ministru zdravstva Robertu F. Kennedyju. Još prije inauguracije predsjednika Donalda Trumpa na mreži X najavio je kako namjerava prestati s fluorizacijom vode za piće – među ostalim i zato što je, po njegovom mišljenju, fluorid neurotoksičan i snižava kvocijent inteligencije, osobito kod djece čiji se mozak tek razvija.
Fluorid i inteligencija: tema znanstvenog proučavanja
Pitanje može li fluor smanjiti dječju inteligenciju često je predmet znanstvenih istraživanja. Neka su istraživanja otkrila korelaciju između koncentracije fluora u mokraći trudnica i kognitivnih sposobnosti njihove djece: fluor u previsokim koncentracijama može poremetiti metabolizam kalcija u stanicama do te mjere da su moždane stanice oštećene.
Meta-analiza (studija znanstvenih studija) objavljena u siječnju ove godine ponovno je pokrenula raspravu o vezi između unosa fluorida i inteligencije.
Jan Hengstler, specijalist farmakologije i toksikologije na Tehničkom sveučilištu u Dortmundu, bavio se fluorom i njegovim mogućim rizicima. On smatra da je potpuno opravdano pitanje može li fluor oštetiti mozak djece u razvoju.
“To je složena tema koju ne treba shvaćati olako”, kaže Hengstler. Studija iz 2020. na kojoj je radio zaključila je da fluor, pri trenutnim razinama izloženosti u Europi, nije neurotoksičan za ljudski razvoj. Drugim riječima: doza je ključna.
Doza čini otrov: na kojoj razini fluor postaje štetan?
Prema američkom CDC-u, litra vode u SAD-u sadrži 0,7 miligrama fluorida, što odgovara dnevnoj dozi koju preporučuje Nacionalni institut za zdravlje (NIH) za djecu od jedne do tri godine. Odrasli muškarci ne bi trebali unositi više od četiri miligrama fluorida dnevno, dok je preporučeni maksimum za odrasle žene tri miligrama.
Problem s fluorom je taj što se u mnogim zemljama dodaje ne samo u vodu za piće, već i u pastu za zube i sol. Osim toga, određena hrana prirodno sadrži fluor, poput ribe i crnog čaja.
Fluorid se prirodno nalazi i u vodi koja se nakon obrade koristi kao voda za piće ovisno o regiji, u većim ili manjim količinama. Zato je ključno da zdravstvene vlasti nadziru opskrbu fluorom u određenim regijama, naglašava Hengstler.
Njemačko društvo za prehranu (DGE) i toksikolog Hengstler radije računaju prema tjelesnoj težini, preporučujući maksimalno 0,05 miligrama fluorida po kilogramu tjelesne težine dnevno.
“Unos fluora ne smije biti ni prenizak ni previsok. Idealna količina je 0,05 mg fluora po kilogramu tjelesne težine dnevno. To sprječava karijes, a istovremeno se ne približava vrijednostima koje bi mogle uzrokovati dentalnu ili koštanu fluorozu. Voda za piće ni u kojem slučaju ne smije sadržavati više od 1,5 mg fluora po litri”, kaže Hengstler.
Životinje: neurotoksični učinci pri sto puta većoj dozi
“Ako koncentracija fluora u vodi premašuje četiri miligrama po litri, može doći do dentalne fluoroze”, objašnjava Hengstler. Fluoroza zuba očituje se pojavom smeđih mrlja na zubima i jasan je znak prekomjernog unosa fluorida.
– Pri koncentraciji od deset miligrama fluora po litri vode može se razviti skeletna fluoroza – dodaje toksikologinja. Ovo stanje dovodi do lomljivosti kostiju i bolnih promjena u zglobovima.
“U studijama na životinjama uočeno je da fluor može imati neurotoksične učinke”, kaže Hengstler. “Ali to se događalo u dozama koje su bile više od sto puta veće od onih koje ljudi mogu unijeti.” U tako visokim dozama fluor može oštetiti tjelesne stanice.
Loša zdravstvena skrb iskrivljuje rezultate studije
Međutim, kontrola unosa fluorida nije moguća u svim dijelovima svijeta.
“U određenim, uglavnom ruralnim područjima, recimo u Mongoliji ili unutrašnjosti Kine, postoje regije u kojima je izloženost fluoridu ili previsoka ili preniska, a opća razina zdravstvene skrbi trebala bi biti bolja.”
Loša zdravstvena skrb često je povezana s nižim obrazovanjem i lošijim životnim standardom. To dovodi do još jednog problema: studije o utjecaju fluorida često su opterećene brojnim čimbenicima koji umanjuju točnost rezultata, tzv. “zbunjujućim čimbenicima”.
To je posebno izraženo u presječnim studijama, gdje se uzorak populacije ispituje samo jednom. Na taj način nije lako utvrditi je li niža inteligencija doista posljedica unosa fluora ili je to neki drugi uzrok.
“Međutim, postoje i dugoročne studije koje uzimaju u obzir te faktore”, kaže Hengstler.
U takvim istraživanjima, poznatim kao longitudinalne studije, subjekti se prate tijekom dugog vremenskog razdoblja. Rezultati istraživanja provedenih u Europi i Kanadi pokazuju: oni koji ne prekoračuju preporučeni dnevni unos fluora, nemaju razloga brinuti za svoju inteligenciju.
Izvor: Nezavisne
