Riječ je o grlima koja su ranije korištena za različite poljoprivredne poslove, a seljaci su ih prije više godina pustili u prirodu
Konji koji slobodno šetaju obroncima Suve planine na jugoistoku Srbije svojom pojavom oduševljavaju ljubitelje prirode, a ekipa Anadolije je tamo zatekla jedno od tri krda domaćih brdskih konja, koliko ih trenutno živi na tom podneblju.
Desetak konja, među njima i ždrijebadi, oduševljava planinare i ostale avanturiste svojom gracioznošću. Iako ih mnogi smatraju divljim, ovi konji to nisu u potpunosti, pričaju mještani okolnih sela. Riječ je o grlima koja su ranije korištena za različite poljoprivredne poslove, a seljaci su ih prije više godina pustili u prirodu.
– Preko leta svako pusti svog konja na ispašu, a dok borave na planini, oni osvežavaju krv, ukrštaju se, i zato su tako lepi i graciozni, priča Dušan Stojanović, čije se udruženje “Zoo planet”, između ostalog, bavi i očuvanjem autohtonih rasa.

Prema njegovim rečima, domaći brdski konj, koji je najčešće braon boje kao popularni “dorat”, smatra se ugroženom vrstom, pa se za gazdinstva koja ga čuvaju dobijaju i podsticaji države.
– Domaći brdski konj je naša stara autohtona rasa, dugi niz godina se u Srbiji čuva kao radni konj, izuzetno je izdržljiv i lak za čuvanje. Otporni su na mnoge bolesti, zato su se ranije koristili i u poljoprivredi, kaže Stojanović.
Ova rasa je česta i u školama jahanja, jer su konji mirni, druželjubivi, poslušni i lako se dresiraju.

Ipak, konji koji žive na planini prinuđeni su da sami obezbijede hranu i sklonište i da se odbrane od drugih životinja, tako da su prihvatili zakone prirode i poštuju jasan hijerarhijski red u krdima. Ponašaju se poput pravih divljih konja, pa pri susretu s njima treba biti oprezan. U takvom krdu ima više kobila, a predvodnica među njima određuje kada će i kuda voditi krdo na pašu i pojilo i spremna je da reaguje ako osjeti opasnost.
– Uglavnom su alfa ženke jako agresivne, pogotovo kad čuvaju svoju ždrebad. Mogu da nanesu povrede ako im se priđe jako blizu ili ako se osete ugroženim. Uglavnom zaplašuju ljude ili životinje. Često stradaju mladunci vukova, i to u zimskom periodu, objašnjava Stojanović.

Kako pričaju lovci koji često borave na Suvoj planini, tamo su prisustvovali i pravim borbama pastuha. One se dešavaju kada pastuh želi da preuzme ili zadrži vodeće mjesto u krdu, a kao takav, zadužen je za davanje gena narednim generacijama.

Osim više od 1.200 biljnih vrsta, malobrojnih sokolova i orlova, gustih šuma, netaknute prirode i vrhova sa kojih se pružaju prelijepi pogledi, ovi konji su razlog zbog kojeg Suvu planinu posjećuje sve više ljubitelja prirode.

