Prvi ovogodišnji slučaj ugriza poskoka dogodio se u četvrtak oko 12 sati u Ivanbegovini u blizini Imotskog. Poskok je ugrizao 81-godišnjeg muškarca i to ispred kućnog praga.
“U niskom raslinju ispred svoje kuće čovjek je osjetio ubod u području desnog gležnja. Kako je odmah nastao otok i krvni podljev, posumnjao je da se radi o ugrizu poskoka, usprkos činjenici da samu zmiju nije vidio. Odmah je pozvana hitna medicinska pomoć, koja je također posumnjala u ugriz poskoka i koja je ozlijeđenog muškarca dovela na Hitni prijam Klinike za infektologiju KBC-a Split. Tu smo definitivno utvrdili da se radi o ugrizu poskoka i muškarcu dali svu potrebnu terapiju”, kazuje je prof. dr. Boris Lukšić, predstojnik Klinike za infektologiju KBC-a Split i najpoznatiji hrvatski ekspert za ugrize zmija.
Na našem području živi 14 vrsta zmija, od kojih su samo dvije otrovnice, poskok i riđovka. Iako je poskok nešto otrovniji od riđovke, obje su zmije manje otrovne od, primjerice, afričkih ili azijskih zmija otrovnica, te je njihov ugriz rijetko smrtonosan.
Poskok (modras, kamenjarka; Vipera ammnodytes) je pepeljasto-sive boje i naraste do jednog metra. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Uzduž hrpta se nalazi tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku viperu (tzv. Kainov znak). Sa strane linije se nalaze tamne mrlje. Poskok živi uglavnom u južnim, krševitim krajevima, opisuju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Riđovka (šarka; Vipera berus) se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 cm i također ima cik-cak liniju uzduž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.
Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna ili nije. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe.
Vrste iz porodice Viperidae iz Sjeverne i Južne Amerike te Azije, kao što su na primjer čegrtuše, imaju i udubljenje između očiju i nosnica koje im služi za otkrivanje topline. Međutim, naše vrste iz porodice Viperidae (poskok, riđovka i planinski žutokrug) nemaju takvo udubljenje pa nam ono ne može služiti kao jedan od kriterija za razlikovanje zmija otrovnica i neotrovnica u našem podneblju.
U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi točne identifikacije, što bitno utječe na terapijski postupak.
Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, međusobno udaljene 6-8 mm, premda je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo. Prema podacima, čak 22 % dokazanih ugriza nema znakova otrovanja.
Na mjestu ugriza se unutar dva sata javlja bol i otok. Kod težih se otrovanja bol javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza u gotovo polovici ugrizenih se javljaju opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.Želimo čuti vaše mišljenje:
