U Chicagu su 1. svibnja 1886. održani masovni radnički prosvjedi tijekom kojih su istaknuti zahtjevi simbolizirani u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog uzdizanja. Nakon što je provokator bacio bombu, policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika.
Mnogo ih je uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. U spomen na krvoproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi.
Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.Tijekom sljedećih godina radnici u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli su zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički pokreti su nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici i dalje bili izrabljivani.
Nekada je to bio praznik kojim se odavala počast borbi za radnička prava, dok većinu građana danas Prvi svibanj asocira tek na neradni dan ili roštilj u prirodi.
