PSI SU OBIČNO odani i opušteni suputnici, no to ne znači da im je odlično baš sve što ljudi rade. Mnoge uobičajene navike i svakodnevne interakcije, koje ljudi smatraju prijateljskima ili izrazom ljubavi, psu zapravo mogu djelovati zbunjujuće, neugodno ili čak zastrašujuće. S vremenom takvi postupci mogu narušiti međusobno povjerenje i negativno utjecati na ponašanje psa.
Većina vlasnika nije ni svjesna da svojim postupcima potiho narušava vezu sa svojim ljubimcem. Zbog toga je razumijevanje pseće komunikacije i onoga što ga čini nervoznim ključno za izgradnju čvrstog odnosa i sprječavanje neželjenog ponašanja. Prema profesionalnim trenerima, većina pasa daje jasne znakove kada im je neugodno, a učenje prepoznavanja i poštivanja tih signala može značajno ojačati pseću odanost i poslušnost.
Prisiljavanje na upoznavanje
Ne želi svaki pas pozdraviti nepoznate ljude ili druge pse, a prisiljavanje na takve susrete može se obiti o glavu. “Prisiljavanje na upoznavanje može stvoriti napetost i pas se može osjećati kao da je u zamci”, kaže za ParadePets Nicole Ellis, certificirana trenerica pasa u Roveru. “To često vidim kod pasa kojima nisu ugodni odlasci u parkove za pse ili druga društvena okupljanja.”
Kada se pas osjeća stjerano u kut, može postati povučen ili reaktivan. Čak i suptilan pritisak, poput izravnog kontakta očima, može biti previše. “Pri upoznavanju s nepoznatim psom ne bih uspostavljao izravan kontakt očima”, kaže Chris Loverseed, osnivač i glavni trener u Positive K9 Trainingu. “Treptanje, skretanje pogleda, oblizivanje ili mirovanje mogu biti načini na koje pas pokušava smiriti situaciju.”
Ignoriranje govora tijela
Jedna od najčešćih pogrešaka koje vlasnici rade je propuštanje ranih znakova upozorenja da je psu neugodno. “Ljudi redovito ne primjećuju znakove upozorenja koje im psi šalju, pa kasnije govore kako je pas ugrizao ‘iz čistog mira’, što u većini slučajeva jednostavno nije točno”, kaže Loverseed.
“Govor tijela poput zijevanja, oblizivanja, ukočenog držanja, okretanja glave, pokazivanja bjeloočnica, režanja ili čak škljocanja zubima bez ugriza, sve su to signali nelagode.”
Psi komuniciraju nizom suptilnih znakova koji se često pojavljuju prije očitijih reakcija. Većina pasa ne pokušava biti problematična kada negativno reagira, već odgovara na situacije koje su im preplavljujuće ili nesigurne.
Ometanje za vrijeme jela
Približavanje psu dok jede ili žvače omiljenu poslasticu može pokrenuti prirodni instinkt čuvanja resursa. “Čak i prijateljski raspoloženi psi mogu osjetiti potrebu da zaštite svoje resurse ako pomisle da bi im nešto moglo biti oduzeto, osobito ako su im u prošlosti oduzimali stvari”, kaže Ellis.
Psi često daju jasne signale kada im smeta nečija blizina tijekom obroka. “Ako se pas ukoči, nagne nad zdjelicu, počne brže jesti ili zareži kad mu se približite, time traži prostor”, objašnjava Loverseed. “Pustite ga da jede na miru.”
Grljenje i podizanje
Iako se ljudima grljenje čini kao prirodan iskaz ljubavi, mnogim psima je to neugodno ili čak stresno. “Mnogi psi zagrljaj ne doživljavaju kao iskaz ljubavi”, kaže Loverseed. “Oni to tumače kao sputavanje. Ako se pas ukoči, okrene glavu, oblizuje se ili se pokuša izvući, prestao bih i pričekao da vidim hoće li se sam odlučiti vratiti.”
Umjesto grljenja, nježniji oblici naklonosti, poput mirnog maženja po boku, često su prihvatljiviji. “Iako s naše strane grljenje ili podizanje psa najčešće proizlazi iz ljubavi, pas to može doživjeti kao sputavanje i neugodu”, dodaje Ellis. “Mnogi psi ne uživaju u tome, pogotovo ako nemaju izbora.”
Pružanje ruke preko glave
Još jedna česta pogreška je pružanje ruke preko pseće glave. Ono što se ljudima čini kao prijateljska gesta, psu može djelovati zastrašujuće. “Nadvijanje nad lice ili glavu psa nama se može činiti prirodnim i instinktivnim, ali psu to može djelovati napadno i zastrašujuće”, objašnjava Ellis. “Mnogim je psima ugodniji pristup sa strane, umjesto ruke koja se prijeteći spušta odozgo.”
Iz pseće perspektive, ruka odozgo može nalikovati prijetećem pokretu. “Odjednom se nalazite iznad njih i u njihovom prostoru, što mnogi psi tumače kao pritisak”, kaže Loverseed. “Okretanje glave, izbjegavanje pogleda, spuštanje tijela ili ukočenost, sve su to znakovi koje treba poštovati. Opustite držanje, okrenite tijelo postrance i dopustite psu da vam priđe ako želi kontakt.”
Stjerivanje psa u kut
Psi se oslanjaju na mogućnost da se udalje iz situacija koje im stvaraju nelagodu. Ako su stjerani u kut, ne osjećaju se sigurno. “Kada se pas pokuša odmaknuti, on zapravo odlučuje izbjeći eskalaciju”, objašnjava Loverseed. “Stjerate li ga u kut, oduzimate mu tu mogućnost. Tada možete primijetiti kako mu se tijelo ukoči, pogled postaje intenzivniji ili počinje režati.”
Kada se pas osjeća zarobljenim, govor tijela mu se jasno mijenja. Omogućavanje prostora za povlačenje daje mu siguran način da se nosi sa stresom bez pribjegavanja obrambenom ponašanju.
Naglo buđenje dodirom
Trzanje psa iz sna može pokrenuti instinktivnu reakciju koja ne završi uvijek onako kako vlasnici očekuju. “Ako psa probudite dodirom, možete izazvati instinktivnu reakciju na strah, a preplašeni pas može škljocnuti zubima i prije nego što se potpuno razbudi”, kaže Loverseed. “Sigurnije je nježno ga pozvati imenom s male udaljenosti i pričekati da se probudi prije nego što ga krenete maziti.”
Baš kao i ljudi, psi mogu biti dezorijentirani kada ih se naglo probudi. Ako im date trenutak da dođu k sebi, spriječit ćete nepotreban strah ili obrambenu reakciju.
Izvor: Index
