“Perfekcionizam često izgleda kao nešto što nas ‘drži u redu’, ali iza njega se vrlo često krije potreba da budemo prihvaćeni, sigurni i dovoljno dobri”, ističe stručnjakinja Medina Kljako
U vremenu ubrzanog načina života, visokih očekivanja i stalnog uspoređivanja na društvenim mrežama, perfekcionizam među mladima postaje sve izraženija pojava. Iako se često povezuje s ambicioznošću, odgovornošću i uspjehom, stručnjaci upozoravaju da perfekcionizam može prerasti u ozbiljan psihološki problem koji ostavlja posljedice na mentalno zdravlje mladih ljudi.
Znak ambicioznosti, ali…
O ovoj temi za Vecernji.ba govorila je Medina Kljako, diplomirana psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja iz Mostara, koja već 12 godina radi u Centru za psihološku podršku Sensus kroz psihološko savjetovanje i psihoterapijski rad s odraslim osobama. Kako objašnjava Kljako, perfekcionizam se danas često doživljava kao nešto pozitivno, kao znak ambicioznosti, odgovornosti i visokih kriterija. Međutim, razlika između zdrave težnje k uspjehu i perfekcionizma koji postaje psihološki problem nalazi se prvenstveno u odnosu koji osoba ima prema sebi. Kada govorimo o zdravoj motivaciji, osoba može imati ciljeve, ulagati trud i željeti kvalitetu, ali istodobno sebi dopušta biti čovjek, pogriješiti, zastati, odmoriti se ili nešto ne uraditi savršeno. Njezina vrijednost ne ovisi isključivo o postignuću. Kod perfekcionizma često vidimo nešto drugačije, unutarnji osjećaj da nikada nije dovoljno dobro, bez obzira na uspjehe koje osoba postiže – ističe Kljako. Dodaje kako osobe koje imaju izražen perfekcionizam izvana često djeluju veoma funkcionalno, odgovorno i uspješno, ali iznutra žive pod stalnim pritiskom, preispitivanjem i strahom da neće zadovoljiti očekivanja, bilo vlastita, bilo tuđa. Pogreška tada ne predstavlja samo pogrešku, nego doživljaj osobnog neuspjeha. Perfekcionizam nije samo pitanje visokih standarda nego i pitanje odnosa prema sebi. Osoba koja stalno mora biti “dovoljno dobra” često veoma rijetko sebi dopušta odmor, spontanost ili osjećaj unutarnjeg mira – govori ona. Posebno naglašava kako je perfekcionizam među mladima danas sve izraženiji zbog načina života u kojem odrastaju. Živimo u svijetu koji je ubrzan, preplavljen podražajima i u kojem se od najranije dobi očekuje visoka razina prilagodljivosti. Djeca i mladi vrlo rano promatraju odrasle koji balansiraju više uloga, obveza i pritisaka, pa se nesvjesno uči da “funkcionirati dobro” znači stalno biti angažiran, uspješan i dostupan, kaže Kljako. Prema njezinim riječima, dodatni problem predstavljaju društvene mreže, gdje su dominantni idealizirani prikazi života, uspjeha i fizičkog izgleda. Kljako smatra da današnje društvo mladima nameće osjećaj da moraju biti savršeni u svim segmentima života. “Mladima se često šalje poruka da uvijek moraju biti ‘na visini zadatka’, da budu sigurni u sebe, emocionalno stabilni, uspješni i zadovoljni sobom. Međutim, stvarni život i psihološki razvoj ne funkcioniraju tako linearno”, kaže. Kao geštalt terapeutkinja primjećuje da mladi sve češće gube prostor za istraživanje sebe, za pogrešku, nesigurnost i proces sazrijevanja koji prirodno uključuje lutanja, preispitivanja i padove. Posebno me pogađa koliko mladi često imaju osjećaj da moraju “dobro izgledati”, čak i kada im nije dobro. Naučili su da se ranjivost skriva, da se teškoće privatiziraju, a da se prema vani pokazuje funkcionalnost i kontrola, govori Kljako. Ističe i kako perfekcionizam kod mnogih mladih više ne djeluje kao motivacija, nego kao kočnica. Kod mladih se sve češće vidi da strah od pogreške nije samo prolazna nelagoda, nego postaje centralni organizator njihova ponašanja. Perfekcionizam tada više ne funkcionira kao pokretač k ciljevima, nego kao sustav izbjegavanja situacija u kojima bi mogli pogriješiti ili ne ispuniti očekivanja, objašnjava. To se, kako kaže, najčešće prepoznaje kroz odgađanje odluka, prekomjerno analiziranje, teškoće u započinjanju zadataka i stalnu potrebu za dodatnom pripremom i provjeravanjem. Govoreći o posljedicama dugotrajnog perfekcionizma, Kljako upozorava kako on može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje. Dugotrajan, rigidni perfekcionizam može dovesti do kroničnog stresa i emocionalne iscrpljenosti. Osoba je stalno u stanju unutarnje pripravnosti, s osjećajem da uvijek postoji još nešto što treba doraditi, popraviti ili unaprijediti. Taj kontinuirani napor s vremenom može dovesti do sagorijevanja, ističe.
U kontaktu sa sobom
Na kraju poručuje kako perfekcionizam često izgleda kao nešto što nas “drži u redu”, ali iza njega se vrlo često krije potreba da budemo prihvaćeni, sigurni i dovoljno dobri. “Perfekcionizam se ne mijenja pritiskom, nego postupnim učenjem da možeš ostati u redu sa sobom i onda kada stvari nisu savršene. Možda je važnije pitanje od ‘kako da budem savršen/a’ ono drugo – ‘kako da budem malo više u kontaktu sa sobom’, čak i kada griješim ili kada mi nije lako”, zaključuje psihologinja Medina Kljako.
Izvor: Vecernji
