Maraton je za većinu trkača velik fizički i mentalni izazov, čak i kada se za njega pripremaju mjesecima.
Efekti maratona na tijelo
- Tijelo troši energiju i gubi tekućinu
- Mišići postaju bolni i upaljeni nakon utrke
- Zglobovi trpe veliki pritisak tokom trčanja
- Endorfini izazivaju osjećaj euforije tokom utrke
- Nakon utrke moguć pad raspoloženja
Duge staze tijelo izlažu dugotrajnom naporu koji može uticati na mišiće, zglobove, nivo energije i raspoloženje.
Kako piše “Metro”, te se promjene mogu pojaviti i kod osoba koje su trenirale pravilno i pazile na ishranu.
Tijelo radi punom snagom
Tokom maratona tijelo satima radi jako intenzivno.
“Tijelo radi punom snagom, troši zalihe glikogena, odnosno energiju, u jetri, razgrađuje mišiće te gubi tekućinu i elektrolite. Sve to doprinosi umoru te osjećaju ošamućenosti i iscrpljenosti nakon utrke”, objasnila je fizioterapeutkinja Semi Margo.
Upala i bol u mišićima
Napor maratona može biti pravi šok za mišiće, zbog čega je važno dobro se zagrijati.
“Mišići postaju upaljeni i bolni, posebno listovi i bedra, a mogu se pojaviti i grčevi”, dodaje Margo.
Prema njenim riječima, biomarkeri oštećenja mišića, kao što su laktat dehidrogenaza i kreatin kinaza, rastu tokom trčanja i dosežu vrhunac nakon završetka maratona.
“Potrebno je otprilike nedjelju dana da se nivo tih enzima vrati u normalu”, kaže ona.
Grčevi i bolni zglobovi
Grčevi u mišićima česta su pojava tokom maratona, a mogu ih uzrokovati umor, dehidracija ili nedostatak elektrolita. Zbog prenaprezanja mišića i zglobova može doći do neugodnosti u koljenima, gležnjevima i kukovima.
Čak i iskusni trkači očekuju bol i ukočenost tokom i nakon utrke.
Trkačka euforija
Usprkos nevjerojatnom stresu, trčanje maratona može izazvati i jako pozitivne osjećaje.
“Trčanje na duge staze tokom nekoliko sati potiče lučenje pozitivnih neurotransmitera poput norepinefrina, koji nas drži budnima, te ‘hormona sreće’ endorfina i serotonina, koji popravlja raspoloženje”, pojasnila je Margo.
Pad raspoloženja nakon utrke
Emocionalni vrhunac nakon prolaska kroz cilj ne traje zauvijek.
Kada fizički napor prestane, nivo hormona sreće opada, što može dovesti do privremenog pada raspoloženja, što je posve normalna pojava.
Privremeni gubitak visine
Istraživanja pokazuju da trkači tokom utrke mogu privremeno izgubiti nešto više od centimetra visine.
Do toga dolazi zbog gubitka tekućine i ponavljanog pritiska na diskove između pršljenova.
Srećom, visina se brzo vraća u normalu nakon što se tijelo rehidrira i oporavi.
Hiljade udaraca za kičmu i zglobove
“Trčanje uzrokuje ponavljanje pritiska na potporne strukture donjeg dijela leđa, naročito na diskove. Glavna sila pri trčanju je udar koji prolazi kroz tijelo, zglobove donjih ekstremiteta – gležnjeve, koljena i kukove – pa sve do kičme”, pojašnjava osteopat Majkl Fatika.
Dodaje da se prosječan maraton sastoji od 55.000 do 65.000 koraka, čak i uz dobro držanje.
“Zamislite te korake kao sitne udarce koji prolaze kroz kičmu tokom cijele utrke. Na početku ste vjerojatno lagani na nogama, sa uspravnim držanjem. Ali, kako vrijeme odmiče i broj koraka raste, tijelo sve teže i manje djelotvorno amortizuje te udarce”, zaključuje on.
(Index)
