Kako je danas biti proizvođač mlijeka u našoj zemlji? Između rasta cijena, nesigurnog otkupa i kašnjenja poticaja, mljekari rade bez radnog vremena i garancije da će njihov rad biti isplativ. Zašto mladi ipak ostaju na selu i koliko još mogu izdržati, slijedi u priči iz Preočice kod Viteza.
“Dvadeset treća godina je meni, a imam 25 goveda”, počinje svoju priču naš sagovornik.
Ovo je, takoreći, firma na otvorenom, Anela Patkovića iz Preočice kod Viteza. Iako mlad, zna šta želi – nastaviti porodičnu tradiciju
“Od malena navikao, moji su preci, dedo, babo i svi tako držali. Zavolio to i nastavio”, jednostavno objašnjava svoju odluku da se nastavi baviti mljekarstvom.
Nekoliko kuća od njega, Ahmet također ima isto zanimanje. Biti mljekar u našoj zemlji daleko je od laganog. Pored brige o kravama moraju razmišljati o stabilnom otkupu, stočnoj hrani i sijenu, a trenutna kretanja cijena nafte na tržištu uvjetuju sve veća ulaganja.
“Sad trenutno imamo 10 goveda, nešto smo smanjili, otkup je bio prestao, nisu nam vozili mlijeko, pa smo morali smanjivati broj goveda. Sedamdeset feninga je litar u otkupu, to ne može pokrit’ proizvodne troškove ni 70 posto. Uz svu muku i porizvodnju naše hrane”, kaže Ahmet Patković, mljekar iz Preočice kod Viteza.
Jedno vrijeme bez otkupljivača bili su na ivici da svoje mlijeko moraju bacati. Ovisni o politikama ističu neće moći ovako.
“Proizvodnja mlijeka je stvarno zahtjevna jer mi miramo imati dvije proizvodnje. Moramo posijati sjetvu, onda moramo žeti da bio proizvodili litar mijeka tako da je trenutna otkupna cijena stvarno minimalna”, kaže Amir Bulut, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa SBK.
“Mogle bi se malo i cijene pojačati, što se tiče cijene 70 feninga plaćaju nam, a moglo bi malo bolje. Skupa je hrana, skupo sve”, smatra Anel Patković.
Često sami proizvođači moraju biti i pravnici i ekonomisti i veterinari pa i mehaničari, prijavljivati se na programe, pravdati svaku utrošenu marku iz poticaja.
“Što se tiče Federacije, imamo problem, neusvajanje programa za 2026. godinu koji kasni već mjesec i nešto dana. Do sad je trebalo već da se završi program, pravilnici, gdje bi već početkom idućeg mjeseca trebala da bude isplata četvrtog kvartala iz prošle godine. Međutim, nije se desilo, prolongiraće nam i napraviće nam malo veći problem”, upozorava Amir Bulut.
“Ovo sad radim iz ljubavi, al’ ponekad pomislim da bi sve ovo trebalo prodat’, kupit’ fakultetsku diplomu, naći nekog u sistemu, dobro ga potkovat’ i spakovat’ se u kancelariju i čekat do tri radno vrijeme. Mislim da bi mi to bilo lakše u životu nego ovo što radim. A danas, kako su jeftine diplome i kako je jeftino danas potkovat’, mislim da bi mogao”, ogorčen je Ahmet Patković.
Poruka donosiocima odluka: da se programi naprave, da sredstva ne idu ljudima koji se ne bave poljoprivredom, nego da se stimulišu mladi -poput mladog Anela sa početka priče.
Izvor: BHRT
