BANJALUKA – Kao i prethodnih, i ove godine učenici Poljoprivredne škole iz Banjaluke zajedno sa svojim profesorima ispunili su police magacina raznim proizvodima kao što su kisele salate, sokovi, krastavci i ostala zimnica, a koji se nalaze u prodaji.
Ova škola nudi i usluge cijeđena voća i povrća tako da svi oni koji imaju sirovinu mogu da je donesu u prostorije magacina, gdje će vrijedne ruke učenika i profesora da naprave od toga željeni proizvod, a najčešće sok.
Nemanja Jelić, profesor praktične nastave, kaže da samo učenici prvog razreda nisu direktno uključeni u proces proizvodnje voća i povrća, ali da u kasnijim razredima sagledavaju i rade na proizvodnji i preradi voća i povrća. Na taj način, kako je rekao, uvode se u prehrambenu tehnologiju.
“Prema nastavnom planu i programu, učenici se u prvoj godini upoznaju s osnovama higijene u preradi hrane, sanitarnim i tehničkim mjerama, te pravilima protivpožarne zaštite. Na taj način pripremaju se za narednu godinu, kada će aktivno učestvovati u preradi i proizvodnji”, ističe Jelić.
Cijela proizvodnja u školi pažljivo je organizovana i proces je praktično zaokružen. U prodavnici ove škole mogu se naći razni proizvodi, prerađeno i pasterizovano voće i povrće. Cijene se kreću od četiri KM za malu teglu kiselih paprika do devet KM za veliku teglu. Tegla od tri kg kiselih krastavaca iznosi 10 KM. Hladno cijeđeni sok od jabuke se prodaje po cijeni od četiri KM,a isto košta i sos od paradajza.
“Povrće koje se koristi za preradu proizvode agrotehničari u školskim plastenicima, pod stručnim nadzorom sedam agroinženjera. Preradu potom obavljaju prehrambeni tehničari, uz kontrolu sedam inženjera prehrambene tehnologije. Iako je riječ o poluindustrijskom nivou, kvalitet i zdravstvena ispravnost proizvoda su na visokom nivou”, kaže Jelić.
Na pitanje koliko su učenici zainteresovani, on kaže da, kao i svuda, učenici se razlikuju po motivaciji. Profesor je dodao kako oko 20% njih pokazuje slab interes za praktičnu nastavu, dok je otprilike 30% u “sivoj zoni”, potrebna im je dodatna podrška i ohrabrenje. Ostatak su djeca sa sela, kojima rad u plastenicima i prerada hrane dolaze prirodno.
“Sve manje imamo učenika, jer danas su moderna neka druga zanimanja, iako se svuda priča o zdravoj hrani i domaćim proizvodima”, ističe on.
Iako imaju šaroliku proizvodnju, školska prodavnica predstavlja najdalji korak distribucije zbog ograničenih kapaciteta.
“Škola ne može opskrbljivati veće markete. Ipak, ova proizvodnja ima ogroman značaj za učenike jer im omogućava da zatvore puni ciklus: od sjemena i sadnje, preko prerade, do gotovog proizvoda. Sve što zaradimo ulažemo nazad, kupujemo novo sjeme, tegle i flaše za sljedeće generacije”, kaže profesor.
Samim tim, ove godine su napravili veliki korak.
“Postojeći plastenici su obnovljeni, zamijenjene su folije, a jedan stari plastenik je potpuno rekonstruisan. Zaista je odrađeno sve profesionalno i jako smo zadovoljni”, ističe Jelić.
Osvrnuli smo se i na prinose ove godine u odnosu na prethodnu te zbog slabijeg roda voća, ove godine su imali manje uslužnog cijeđenja sokova.
“Poljoprivreda je ugovor s Bogom, kako On kaže, tako nam je”, dodaje profesor sa osmijehom. Dodao je još da su onda samim tim zbog manjeg obima posla sa strane imali prostora da se posvete svojoj proizvodnji i da su dosta toga preradili, a nešto su i svježe prodali.
Osim prerade voća i povrća, škola ima i druge pogone: veterinarsku ambulantu, oglednu operacionu salu, školsku pekaru i siranu u kojoj se proizvodi više vrsta sira: tvrdi, za pitu, sir za mazanje i mocarela. Zanimljivo je da su recept za mocarelu naučili od prijatelja iz Italije, koji su došli preko zemljoradničke zadruge. Škola ima i svoju mini-pivaru, gdje nastaje craft pivo pod imenom “Maturant”.
Izvor: Nezavisne
