Italija je godinama bila na tržišnoj vjetrometini zbog visokog javnog duga i banaka s raširenim međunarodnim poslovanjem. Danas joj tržišta rade u prilog, zahvaljujući ustrajnosti centralne banke koja računa na zlatne rezerve, piše Reuters.
Italijanske zlatne rezerve odražavaju politiku čuvanja vrijednosti koja se protegnula na više decenija, sve od kraja Drugog svjetskog rata i mukotrpnog punjenja trezora koje su bili opljačkali nacisti.
Italijanska država odolijevala je čestim pozivima u kriznim razdobljima da ih proda kako bi smanjila visoki javni dug.
Danas italijanska centralna banka rezervama zlata zaostaje tek za SAD-om i Njemačkom, prenosi Hina.
Procjenjuje se da 2.425 tona italijanskog zlata, prema trenutnim cijenama, vrijedi oko 300 milijardi dolara, što odgovara 13 posto italijanskog BDP-a u 2024. godini, pokazuju Reutersovi izračuni.
Fiorino kao dolar
Italijanska sklonost zlatu proteže se daleko u prošlost, sve do starih Etruščana koji su ovladali tehnikom stapanja zlatnih granula, puno prije antičkog Rima.
Pod Julijem Cezarom zlatnik aureus postao je monetarni kamen temeljac Rimskog carstva, a nekoliko stoljeća kasnije fiorino je u srednjovjekovnoj Evropi izgradio poziciju kojom se može usporediti s današnjim statusom dolara.
Noviju italijansku politiku u upravljanju zlatom oblikovalo je ratno iskustvo i nacistička zapljena 120 tona zlatnih rezervi, uz podršku italijanskog fašističkog režima. Kraj rata dočekalo je samo 20 tona zlata.
“Ekonomsko čudo” u poslijeratnom razdoblju osiguralo je Italiji status privrede oslonjene na izvoz i veliki prihod u devizama, naročito dolarima. Dio tog prihoda pretvoren je, prema internetskoj stranici italijanske centralne banke, u zlato, prenosi Poslovni dnevnik.
Tako su rezerve do 1960. godine porasle na 1.400 tona, uključujući i tri četvrtine vraćenih zlatnih poluga u 1958. godini koje su bili zaplijenili nacisti.
Poluge za zajam
Naftni šokovi u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća označili su početak novog razdoblja neizvjesnosti u svjetskoj ekonomiji koje su u Italiji obilježili društveni nemiri i česte promjene vlada.
“Ekstremna monetarna nestabilnost potaknula je centralne banke zapadnih zemalja na kupovinu zlata, simbola financijske solidnosti – objašnjava za Reuters dekan milanske Škole menadžmenta SDA Bocconi Stefano Caselli.
Kako bi zatvorio budžetske rupe koje je otvorio bijeg kapitala u inostranstvo, Rim je 1976. godine položio 41.300 zlatnih poluga kao garanciju za zajam njemačkog Bundesbanka od dvije milijarde dolara.
Za razliku od Velike Britanije i Španjolske, Italija ipak nije željela prodavati zlato u finansijskim krizama i zadržala je zlatne rezerve i tokom dužničke krize u eurozoni u 2008. godini.
“Sakristija”
Zlato i danas u mnogim zapadnim zemljama smatraju zaštitnim mehanizmom koji se aktivira u krajnjoj nuždi. Tektonske promjene u međunarodnim odnosima navele su u međuvremenu centralne banke diljem svijeta da ponovo gomilaju poluge u trezorima.
– Historijska odluka italijanske centralne banke danas djeluje nevjerovatno aktualno jer smo ponovo u sličnoj situaciji – kaže Caselli.
Svijet se mijenja, kaže, cijene su na tržištu dosegnule neslućene visine, kriptovalute su sve popularnije, ali najviše se ipak traži ono što centralne banke drže u trezorima. I s pravom ne prodaju zlato, naglašava Caselli.
Italijanska centralna banka trenutno u trezoru drži oko 871.713 zlatnika težine oko 4,1 tonu. Njegov status otkriva naziv koji su im u Italiji dali – “sakristija”.
Zlato je na kraju prošle godine činilo gotovo 75 posto službenih italijanskih rezervi, prema podacima Svjetskog vijeća za zlato (WGC). Prosjek eurozone iznosio je 66,5 posto.
Italija je zadržala i mjesto među vodećim svjetskim izvoznicima zlatnog nakita, uz koncentraciju proizvodnje u Alessandriji, Arezzu i Vicenzi.
Nepokolebljiva banka
Italijanski javni dug premašio je u međuvremenu tri biliona eura i trebao bi prema nekim procjenama dosegnuti 137,4 posto BDP-a u 2026. godini. Centralna banka ne vidi rješenje u pražnjenju riznica.
– Ne bi riješili italijanski javni dug čak i da prodaju polovinu zlatnih rezervi – upozorava voditelj odjela analize tržišta u Banca Patrimoni Sella&C Giacomo Chiorino.
Neki tvrde da bi se prodajom poluga, koje su trenutno pohranjene u “sakristiji” moglo osigurati finansiranje za osnovne javne usluge. Banca d’Italia nije željela komentirati svoju politiku upravljanja zlatom za Reutersov članak.
Izvor: Biznisinfo
