Iako je posljednjih desetljeća iseljavanje iz Bosne i Hercegovine, osobito među Hrvatima, bilo gotovo svakodnevno, u posljednje vrijeme primjetan je suprotan trend – sve više pojedinaca i obitelji odlučuje se na povratak iz zapadnih zemalja u BiH. Neki dolaze nakon desetljeća provedenih u inozemstvu, drugi se vraćaju već nakon nekoliko godina.
Ono što se sve češće može čuti u razgovorima s povratnicima jest: “Uvjeti za život u Bosni i Hercegovini su bolji nego što su bili.”
Nova perspektiva i promijenjene okolnosti
Razlozi za povratak su višestruki. Pored emocionalne povezanosti s rodnim krajem, brojne obitelji ističu poboljšanja u životnim uvjetima: stabilnije institucije, bolje komunalne usluge, modernizacija infrastrukture, dostupniji sadržaji za djecu i obitelji, pa čak i mogućnosti zapošljavanja ili samozapošljavanja koje nisu bile prisutne prije deset ili petnaest godina.
Smanjeni troškovi života, zdraviji tempo i osjećaj zajedništva – posebno u manjim sredinama – često su odlučujući faktori. Mnogima je, osobito nakon pandemije, postalo važnije gdje i kako žive, nego koliko zarađuju.
Povratak s planom i vjerom u budućnost
Za razliku od prošlih vremena, kada su povratnici dolazili bez jasnog plana, današnji povratak sve češće je promišljen i strateški. Mnogi unaprijed traže poslovne prilike, razmišljaju o pokretanju vlastitih biznisa ili se uključuju u lokalne zajednice kroz različite inicijative i projekte.
Ohrabrujući znakovi za budućnost
Povratak nije lak i izazova još uvijek ima. No sve više ljudi vidi priliku upravo tamo gdje se nekad vidio samo odlazak. Povratnici nisu samo ljudi koji se žele “vratiti” – to su ljudi koji žele ostati i pridonijeti.
Ovaj novi val povratka ne znači samo fizičko kretanje, nego i promjenu svijesti – da Bosna i Hercegovina, unatoč svemu, može biti mjesto kvalitetnog i dostojanstvenog života. I da nije samo zemlja iz koje se odlazi, nego i ona kojoj se vraća – sa srcem i s nadom.
Centralna
