Francuskinja Marion Guvijak, koja u Banjaluci živi već devet godina, u ovom gradu je pronašla posao o kojem je oduvijek sanjala, ali i svoju jaču polovinu i topli dom.
Ova majka dva dječaka je viši stručni saradnik na Filološkom fakultetu, gdje na katedri za francuski jezik drži vježbe. Osmijehom dočekuje studente, a njena predavanja, na kojima vlada drugarska atmosfera, niko ne propušta.
“Prvi put sam u ove krajeve došla sa prijateljima turistički i tada mi se veoma dopala priroda, ali i ljudi. Odlučila sam da ostanem ovdje jer sam pronašla posao za koji sam se školovala. Prvo sam radila u Francuskom institutu, a zatim na Univerzitetu”, priča Marion na tečnom srpskom jeziku. Prema njenim riječima, učenje francuskog nije teško.
“Najbolji dokaz za to su brucoši koji ne znaju dobro francuski jezik, a nakon četiri godine ga baš lijepo nauče”, govori Marion.
Priča da je u Francuskoj studiranje skupo i da je uz studij morala da radi iako je imala državnu stipendiju.
“Brinula sam o dvije djevojčice, dovodila ih iz škole, sa njima radila domaće zadatke i davala im večeru. Ljeti sam dva do tri mjeseca obavljala sezonske poslove, kao što je kupljenje šljiva” kaže Marion. Ističe da joj ništa nije bilo teško da radi jer joj je to omogućilo da dođe do posla kojim je oduvijek željela da se bavi.
“Volim svoj posao, a zavoljela sam i Banjaluku jer mnoge moje nove sugrađane krasi gostoprimstvo i uvijek su spremni da pomognu. Banjaluka je lijepa, dovoljno malena da mi je sve u njoj poznato i da se osjećam prijatno, a dovoljno velika da ima bogat kulturni život”, kazala je Marion i dodala da joj se veoma sviđa to što ima mnogo zelenila, jer voli da trči.
