NE TOLIKO davno, Južna Afrika je bila ekonomski biser kontinenta, po ekonomskoj razvijenosti relativno bliže nekim državama Europe nego većini Afrike. Ali zadnjih godina stagnira, zarobljena u krugu korupcije, nesposobnosti i kriminala.
Situacija je postala toliko loša da su nestanci električne energije postali redovita pojava. Osim korupcije i nesposobnosti koje uništavaju javnog opskrbljivača električne energije, problem su krađe kabela, koje su se posebno intenzivirale zadnjih godina zbog raširenog siromaštva i nezaposlenosti.
Zbog siromaštva se kradu kablovi
Nacionalni javni opskrbljivač električnom energijom, kompanija Eskom, provodila je isključenja struje više od 200 dana tijekom 2022., s rekordnim prekidima od 6 do 8 sati dnevno za većinu kućanstava.
Isto se događa u željezničkom sustavu, a zbog toga problema se na nekim pravcima grade zidovi oko željezničkih pruga. Krađa kablova ma velik utjecaj na ključne usluge poput javnog prijevoza, struje, telefona i interneta. Kada se kablovi ukradu iz željezničkog sustava, vlakovi kasne i otkazuju se jer je infrastruktura teško oštećena.
To je samo dio problema s kojima se suočava nekada (i još uvijek) najprosperitetniji dio Afrike, a zbog kojih mnogi svjetski i domaći analitičari upozoravaju da bi mogao postati “propala država”. Tim se pojmom označavaju države u kojoj je politički i ekonomski sustav postao toliko loš da u stvarnosti uopće ne kontrolira institucije i građane na svom teritoriju te ne ispunjava funkcije moderne države.
Pravosuđe ne funkcionira i zakoni su mrtvo slovo na papiru, kriminal je raširen zbog neefikasne i korumpirane policije, javne usluge pod kontrolom državnih vlasti se ne obavljaju.
Nekada priča o uspjehu, danas postaje propala država
Prije malo više od jednog desetljeća, 2010., Južna Afrika je postala dio BRICS-a (S je dodan tek nakon njenog ulaska). U društvu s Brazilom, Rusijom, Indijom i Kinom, vodila se kao jedna od najvažnijih država u razvoju, koje će zbog brzine ekonomskog rasta brzo dostići i jednog dana prestići standard razvijenih država Sjeverne Amerike i Europe.
Dogodilo se suprotno te se zemlja relativno počela udaljavati od standarda bogatih država. BDP po stanovniku korigiran za razliku u cijenama u EU je 2010. iznosio 39 tisuća dolara (po tečaju iz 2017.), Južne Afrike 13.5 tisuća, a Subsaharske Afrike 3.6 tisuća.
Do 2021. se bogatstvo Južne Afrike znatno udaljilo od bogatstva EU, a približilo razini Subsaharske Afrike. Te godine je BDP po stanovniku korigiran za razliku u cijenama iznosio 44 tisuće dolara, onaj Južne Afrike se smanjio na 13.3 tisuće dolara, a Subsaharske Afrike povećao na 3.7 tisuća dolara.
Stopa nezaposlenosti je u istom razdoblju narasla s 24 posto na više od 34 posto, a mladih čak više od 60 posto. Nakon što je prvo desetljeće 21. stoljeća stopa ekstremnog siromaštva (manje od 2.15 dolara na dan) padala, od 2008. raste i trenutno je iznad 20 posto.
Općenito kvaliteta života pada, javno zdravstvo ne funkcionira, pa su se vratile bolesti tipične za siromašni svijet. Ove godine se pojavila i epidemija kolere, a do sada je oboljelo par stotina ljudi, ali se sumnja da je broj puno veći.
Od ukidanja aparthejda je vladala samo jedna stranka
U prošlosti se za probleme siromašnih u Južnoj Africi krivio aparthejd, politika rasne segregacije većinski crnačkog stanovništva i manjinskog bijelog stanovništva. Osim raznih socijalnih i političkih prepreka koje je takav sustav stavljao pred crni dio stanovništva, smatralo se da umjetno stvara i ekonomsku nejednakost.
Ali aparthejd je ukinut 1991., a razlika u prihodima i bogatstvu između crnaca i bijelaca se praktički nije smanjila. Puno bijelog stanovništva se odselilo, udio u ukupnom stanovništvu je pao na manje od 8 posto (sredinom 80-ih je bio 18 posto), a uvedene su brojne politike kojima se poticalo zapošljavanje, obrazovanje i općenito podizanje kvalitete crnog stanovništva.
1994. je na prvim izborima nakon ukidanja aparthejda pobijedila stranka Afrički Nacionalni Kongres (ANC) i od tada neprekinuto vlada Južnom Afrikom. Predsjednik stranke je 90-ih bio sami Nelson Mandela.
Unatoč nebrojenim korupcijskom skandalima te evidentnom društvenom i ekonomskom propadanju pod njihovom vlašću, još od prvih izbora dobivaju oko 60 posto glasova. Na prethodnim parlamentarnim izborima je ANC osvojio 58 posto glasova, najmanje u povijesti. Najjača opozicijska stranka je dobila samo 20 posto.
Najnejednakija država na svijetu
Iako je počeo kao stranka koja okuplja širok spektar različitih svjetonazora, s isključivim ciljem borbe protiv aparthejda, ANC nije ispunio obećanja o jednakosti, blagostanju i napretku. Dapače, danas je Južna Afrika najnejednakija država na svijetu.
S GINI koeficijentom 63 je daleko nejednakija čak i od država Južne Amerike, koje su poznate po velikim razlikama između siromašnih i bogatih. GINI koeficijent Brazila je 49, Kolumbije 54.2, Čilea 44.9. Razinu nejednakosti Južne Afrike je teško i zamisliti stanovnicima Hrvatske, koja s GINI koeficijentom od 28.9 spada među najjednakije države na svijetu.
Izvor: Index
