NAKON velikog gubitka kilograma mnogi očekuju da će se osjećati sretnije, samopouzdanije i zadovoljnije svojim odrazom u zrcalu. Vaga pokazuje manji broj, odjeća drugačije pristaje i sve potvrđuje da je promjena doista vidljiva. No umjesto očekivanog olakšanja, tijelo im ponekad djeluje nestvarno, gotovo kao da ne pripada njima.
Iako razumiju da su se fizički promijenili, slika koju imaju o sebi često ostaje zarobljena u prošlosti. Upravo se to iskustvo naziva fantomskom pretilošću, a sve se češće spominje u eri modernih tretmana za mršavljenje, piše Psychology Today.
Fantomska pretilost je normalna pojava
Gubitak težine prikazuje se gotovo isključivo kao fizički događaj: broj na vagi se mijenja i tijelo se mijenja. Pretpostavlja se da se naša mentalna slika o sebi automatski ažurira istim tempom. Međutim, slika o sebi nije pasivno ogledalo fizičkog stanja.
Ona je aktivan, slojevit neurološki sustav optimiziran za stabilnost, koji svoj model o tome tko smo gradi polako, kroz godine nakupljenog iskustva i povratnih informacija iz okoline. Taj se mentalni model ne mijenja samo zato što se promijenio broj na vagi. On se ažurira isključivo kroz ponovljeno, proživljeno iskustvo, i to vlastitim, često mnogo sporijim tempom od fizičkog procesa mršavljenja.
Termin fantomska pretilost namjerno je posuđen iz koncepta fantomskog uda – fenomena u kojem mozak nastavlja osjećati ud koji više ne postoji. Kod fantomske pretilosti, mozak nastavlja percipirati društvenu i fizičku stvarnost većeg tijela, čak i kada objektivni dokazi potvrđuju da tog tijela više nema.
Posljedice su brojne: automatski odabir šireg sjedala, refleksna isprika zbog zauzimanja prostora, posezanje za većom odjećom ili neugodan osjećaj da živite u tijelu koje nije vaše. Ništa od toga ne predstavlja karakternu manu, već mozak koji radi upravo ono za što je evoluirao: osigurava stabilan osjećaj sebe.
Problem nastaje kada se, zbog brzih metoda mršavljenja, tijelo mijenja brže nego što se mentalni model mozga može prilagoditi.
Prevladavanje fantomske pretilosti
Dobra je vijest da fantomska pretilost nije trajno stanje. U većini slučajeva, slika o tijelu u mozgu s vremenom se sama ažurira. Ipak, mnogi žele ubrzati taj proces, a za to postoje određene strategije.
Jedan od načina je bihevioralno eksperimentiranje. Najizravniji put za ažuriranje slike o tijelu u mozgu jest uranjanje u nove podatke. U praksi, to znači namjerno izvođenje radnji koje je staro “ja” izbjegavalo: sjesti na stolac bez prethodne provjere njegove širine ili prihvatiti poziv koji bi vaše prethodno tijelo odbilo.
Svaki takav mali eksperiment pruža živčanom sustavu proživljeno iskustvo koje postupno zamjenjuje stari mentalni model. Za emocionalno učenje ključno je ponavljanje.
Druga tehnika je revizija narativa, temelj kognitivno-bihevioralne terapije. Unutarnja priča koju nosimo o sebi, poznata i kao temeljno uvjerenje, oblikuje našu percepciju neovisno o vanjskim okolnostima. Ažuriranje tog osobnog narativa nije puko pozitivno razmišljanje, već kognitivni rad na zamjeni uobičajenih i često zastarjelih samoopisa onima koji odražavaju trenutnu stvarnost.
Za ljude koji su godinama izbjegavali ogledala i fotografije, postupno vježbanje gledanja sebe može ubrzati proces usklađivanja uma i tijela. U psihoterapiji je to oblik terapije izlaganjem. U početku je većini ljudi odbojno, pa je najbolje primjenjivati je polako i progresivno. Cilj je upoznavanje i prihvaćanje sadašnjeg tijela. Unatoč početnoj nelagodi, ova je metoda vrlo učinkovita.
Izvor: Index
