Bilo je onih koji su se kleli da su čuli zvona u magli, drugi da su trvrdi li da su ga vidjeli – pa zaboravili, a treći da su se vratili s neobjašnjivim bogatstvom.
Negdje između ledenjaka, nepreglednih visoravni, guste magle i nestvarne ljepote Patagonije postoji jednako nestvarno mjesto – Grad Cezara ili Ciudad de los Césares, Grad Patagonije, Trapalanda, Trapananda, Lin Lin ili Elelín ili – Lutajući grad. Možda ćete se pitati kako postoji ako je nestvaran, ali u Patagoniji, čini se, čitavi se gradovi mogu sakriti, izmaknuti ili nestati, ali priče ne nestaju tako lako.
Nema ga na kartama, ali…
Grad Cezara postoji negdje između mita i povijesti. Nema ga na kartama, ali itekako živi u pričama, knjigama i mašti. Možda nikada i nije postojao, ali mnoge je izazvao da krenu u potragu za njim. Prema legendama, nalazi negdje u dolinama Anda, između današnjeg Čilea i Argentine. Opisi su sasvim različiti, ali bez iznimke govore o bogatstvu koje nadilazi maštu konkvistadora i tvrde da je grad – neviđena raskoš, prepun zlata, srebra i dragulja.
No ono što ovu priču čini drugačijom od ostalih mitova o izgubljenim gradovima (a suvremena tehnologija za neke je od njih dokatala da i nisu samo mitovi) njegova je neuhvatljivost. Grad Cezara ne ponaša se kao obično mjesto: on se pojavljuje i nestaje, skriva se u magli, mijenja položaj, a ponekad ga mogu vidjeti samo oni koji su se izgubili ili koji mu se nisu ni nadali.
Rimljani, divovi i templari
Legende o njegovu nastanku brojne su i često kontradiktorne. Jedna od najraširenijih govori da su grad osnovali španjolski mornari koji su preživjeli brodolom u Magellanovu tjesnacu i, odsječeni od svijeta, izgradili vlastitu zajednicu duboko u unutrašnjosti. Druga verzija spominje pak odbjegle vojnike i koloniste koji su pobjegli od španjolske vlasti i nestali u divljini.
U nekim pričama pojavljuju se i preživjeli iz Carstva Inka ili stanovnici uništenih “Sedam gradova”, dok druge idu još dalje i spominju patagonske divove, duhove pa čak i rimsku elitu koja je navodno pobjegla nakon atentata na Julija Cezara ili templare koji su ovdje sakrili Sveti gral.
Nestaje u magli
Možda su samo europski istraživači pogrešno interpretirali priče koje su im domoroci pričali o bogatstvu Inka i pretvorili ih u mit o skrivenom zlatnom gradu. U svakom slučaju, taj se grad počeo opisivati kao mjesto između dviju planina – jedne od zlata, druge od dijamanata – kao čarobno mjesto koje se pojavljuje samo ponekad. Bilo je onih koji su se kleli da su čuli zvona u magli, drugi da su trvrdi li da su ga vidjeli – pa zaboravili, a treći da su se vratili s neobjašnjivim bogatstvom.
Još od 16. stoljeća istraživači su pokušavali pronaći ovo mjesto. Među onima koji su vjerovali u njegovo postojanje spominju se Sebastian Cabot i Sir Walter Raleigh. Godine 1515., nakon što je ekspedicija Juana de Solísa napadnuta u području današnjeg Buenos Airesa, pojavila se priča da su preživjeli krenuli prema jugu i naišli na bogat grad. Nekoliko godina kasnije, 1528., Francisco Cesar tvrdio je da je u Andama vidio upravo takvo mjesto, koje je kasnije i dobilo ime po njemu – Ciudad de los Césares.
Izvor: Punkufer
