Pojedini poslodavci u BiH se, krajnje nehumanim potezima, očigledno trude otjerati i ovo malo raspoložive radne snage iz zemlje
U Šumskom gospodarstvu “Čemernica” Kneževo uvedena je preraspodjela radnog vremena po kojoj će radnici morati tjedno raditi i do 52 sata. Naime, kako se navodi u odluci koju potpisuje v. d. direktora ovog gospodarstva, mjera je donesena zbog potreba procesa rada i kontinuiranog obavljanja poslova u proizvodnji.
Sindikat digao uzbunu
Prema ovoj odluci, preraspodjela radnog vremena primjenjivat će se od 1. svibnja 2026. do 1. svibnja 2027., s tim da prosječno radno vrijeme ne prelazi zakonski ugovorenih 40 sati tjedno. U praksi, to znači da će radnici u ljetnom razdoblju, od 1. svibnja do 1. studenoga, raditi po 52 sata tjedno, dok će u zimskom razdoblju, od 2. studenoga do 1. svibnja, radno vrijeme biti smanjeno na 28 sati tjedno. Rad će biti organiziran u šestodnevnom radnom tjednu, od ponedjeljka do subote. Odlukom je precizirano da se preraspodjela radnog vremena ne smatra prekovremenim radom te radnici po toj osnovi nemaju pravo na uvećanje plaće. Zbog ove odluke sindikat je digao uzbunu. Radni tjedan od 52 sata do sada nije zabilježen u šumarstvu, poručuju iz Saveza sindikata RS, navodeći da će se zbog toga obratiti Inspektoratu RS. Ističu da se ne može očekivati da radnici pola godine rade po 52 sata tjedno, a zatim da se u drugom razdoblju odmaraju. I dok u BiH povećavaju radni tjedan, na Zapadu ga smanjuju. Najveći svjetski pilot-projekt četverodnevnog radnog tjedna proveden je u Britaniji u 61 kompaniji i donio je zanimljive rezultate, žele ga zadržati. Belgija je ponudila ovu mogućnost svojim radnicima, a istraživanja je bilo i u Njemačkoj. Belgija je prva zemlja EU koja je svojim zaposlenima ponudila mogućnost četverodnevnog radnog tjedna. Svi zaposleni imaju zakonsko pravo od poslodavca tražiti četverodnevni radni tjedan, ali to znači da isti broj sati – 38 tjedno, trebaju rasporediti u 4 dana.
Dakle, nema kraćeg radnog vremena za istu razinu prihoda i ideja je, prije svega, bila da se ljudima omogući fleksibilnost. U susjednoj Nizozemskoj drugačija je situacija – tamo se radi 32 sata tjedno. Nizozemci prednost daju balansu između privatnog života i radnog vremena i odlučuju se za manji broj radnih sati, bez obzira na to što to eventualno znači i manje prihode. U Francuskoj je odavno radni tjedan ograničen na 35 sati i zaposleni mogu raditi četiri dana – a znači li to manju ili istu plaću, ovisi o konkretnom dogovoru s poslodavcima.
Manje stresa, bolje zdravlje
Pilot-projekt u Britaniji donio je zanimljive rezultate. Čak 92% tvrtki odlučilo je zadržati ovaj model i nakon šestomjesečnog testa. Smanjen osjećaj sagorijevanja prijavilo je 71% zaposlenih, 39% kaže da ima manje stresa, a 37% je osjetilo poboljšanje fizičkog zdravlja. I ne samo to, prihodi kompanija su porasli za čak 35% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Neke zemlje u ovim testovima i eksperimentima idu i korak dalje. Recimo, na Islandu je raširenija praksa kraćeg radnog vremena za istu plaću, jer se smatra da to može djelovati motivirajuće i da je poanta u kvalitetnijem i učinkovitijem radu, a ne u broju sati. Kada je prije dvije i pol godine 70-ak tvrtki u Njemačkoj krenulo u eksperiment s četverodnevnim radnim tjednom, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom. Štoviše, njemački političari su bili izrazito protiv, tvrdeći da nikada nijedno gospodarstvo nije poraslo tako što su ljudi radili manje. Međutim, dvije i pol godine kasnije, 73% tvrtki koje su sudjelovale u eksperimentu ustrajava u tome da njihovi zaposleni imaju tri slobodna dana tjedno, a da ostvaruju iste ili čak i bolje rezultate za istu ili veću plaću nego ranije. Studija je pokazala da tvrtke koje su sudjelovale u ovom eksperimentu nisu imale financijske gubitke, da je stres zaposlenih pao za 20%, da su im poboljšani zdravstveni rezultati, kao i da su pojedine tvrtke primijetile da imaju znatno manje bolovanja.
Izvor: Vecernji
