Sam vodopad u ovom je dijelu godine je raskošan, vodeni zastor s nizom rukavaca s kraja na kraj, po našoj procjeni, razvukao se na nekih 150 metara!
Novinarski posjet vodopadu Kravica pokraj Ljubuškog nije bio planiran za ekipu Večernjeg lista. No tamo nas je odvukao autobus poljskih oznaka. Zaključili smo – kad mogu Poljaci, možemo i mi pogledati što se događa na najunosnijoj turističkoj destinaciji u BiH.
Ostvareni prihodi
Najunosnijoj zato što je tu u ponudi samo vodopad. Iz godine u godinu JP Parkovi objavljuje podatke o broju posjeta i ostvarenom prihodu. Ono što uprihode vlasnici restorana, pansiona, sve brojnijih parkirališnih prostora i slično ne ulazi u tu brojku. Podaci se objavljuju obično polovinom svibnja, tako da za prošlu godinu još nema konačnih podataka. No u 2024. godini Kravicu je s plaćenim ulaznicama posjetilo 378.915 osoba, a inkasirano je 6,818.540,94 KM! Primjera radi, u pretpandemijskoj 2019. broj posjeta bio je oko 305.000, a ostvaren je prihod od 3,509.634 KM.
Neposredno nakon skretanja s prometnice Čapljina – Ljubuški dočekuje nas intenzivna gradnja, grade se pansioni, vile i pokoja obiteljska kuća. Ima započetih i golemih građevina, vjerojatno budućih hotela. Sve je tako do novog kružnog toka, koji se grana novom cestom kroz Gaj za Ljubuški, za naselje Staje, gdje također ima izgrađenih vila. Oba ta puta vode i prema graničnom prijelazu Bijača, a treći odvojak je za vodopad Kravicu. Moramo reći da smo tu uočili jednu (za goste) nezgodu, na koju su nas upozorili i poznanici koji obavljaju usluge na prilazu vodopadu. Prilikom izvođenja radova, ili iz obijesti, netko je prometni znak postavio tako da put za Kravicu vodi cestom kroz Gaj. Uočili smo dvojicu motorista koji su nasjeli na tu pogrešku, pa kad su vidjeli da Kravice nema kuda idu, brzo su se vratili. Od kružnog toka, kojem još nedostaje asfaltni sloj prema Kravici, također se gradi. Potom s lijeve strane slijedi hercegovačka klasika: vinograd, obične seoske kuće i plastenici, a s desne opet gradnja, ali u manjem obujmu nego na početku. Nakon razgledanja, slijedi gužva.
Veliki neasfaltirani parking s lijeve strane, s desne strane parking JP Parkovi. Na parkingu za autobuse izbrojili smo devet velikih buseva i dva mala, među kojima je bio jedan s oznakom Albanije. Dalje, prema vodopadu svijet kulja, stiže i pun vlakić, cijena prijevoza je dvije marke. Poslije smo uočili da, kad se penje, dupkom je pun, kad silazi, nema gužve jer većina posjetitelja koristi priliku za slikanje vodopada, popularne selfieje. Uz put jedni se odmaraju, drugi razgledaju, treći komentiraju…
Šiklja na sve strane
Sam vodopad u ovom je dijelu godine je raskošan, vodeni zastor s nizom rukavaca s kraja na kraj, po našoj procjeni, razvukao se na nekih 150 metara! Voda šiklja na sve strane. Slobodno se može reći da je u ovo doba godine, kada Trebižat nosi obilje vode, dojmljiviji i ljepši nego ljeti, kada većina sporednih rukavaca ostane bez vode.
Na obali rade dobro popunjena tri restorana, jedni se sunčaju, ima i kupača, drugi slikaju, a treći brodicama obilaze vodopade na drugoj strani. Mosta za prelazak na drugu stranu rijeke još nema, čeka da vodostaj opadne, međutim, posjetiteljima to ne smeta. Prostor za masu koja stiže je mali, no nitko se na to ne žali, dive se vodopadu koji huči. Oko središnjeg dijela od kapi koje pršte stvara se izmaglica. Sve skupa to je jedan drugi svijet, svijet Kravice koji podrazumijeva mješavinu naroda i rasa. Slobodno se može reći da je Kravica – newyorški East River, gdje se nalazi zgrada Ujedinjenih naroda, u malom.
Prema viđenom, može se ustvrditi da se na Kravici drugog prvosvibanjskog dana vrtjela petina naroda od 193 članice Ujedinjenih naroda! Među narodima i rasama koje se kreću na malom prostoru vlada, što se kaže, miroljubiva koegzistencija. Kako na East Riveru počesto nije tako, političari bi mogli skoknuti do Kravice i vidjeti da među običnim pukom problema nema.
Izvor: Vecernji
