ODRASTANJE uz narcisoidnog roditelja, čak i ako takvo ponašanje nije formalno dijagnosticirano, ostavlja na djeci duboke društvene, osobne i emocionalne posljedice koje ih prate cijeli život. Roditelji bi trebali biti podrška, iskazivati ljubav i privrženost, voditi nas kroz život i štititi, no narcisoidni roditelj brine isključivo o sebi.
Postupci narcisoidnih roditelja pred djecom koji se nikada ne bi smjeli događati bezbrojni su, a svi proizlaze iz potrebe da se nose s vlastitim nesigurnostima i zaštite svoj sebični svjetonazor, piše YourTango.
Otvoreno omalovažavaju partnera
Kako bi se osjećali moćnije, narcisoidni roditelji omalovažavaju druge. Bilo da za vlastite pogreške krive djecu ili otvoreno pokazuju nepoštovanje prema partneru, širenjem laži i negativnosti potkopavaju osjećaj emocionalne sigurnosti u domu.
Svađe bez rješenja ili tinjajuća ogorčenost mogu negativno utjecati na buduće romantične veze djece, koja su sklona upijanju roditeljskih obrazaca ponašanja. Iako se roditelji nikada ne bi trebali svađati pred djecom, ako do sukoba dođe, ključno je da pred djecom nađu i rješenje.
Preuveličavaju financijske probleme
Umjesto da djeci pruže osjećaj sigurnosti, narcisoidni roditelji često preuveličavaju vlastitu tjeskobu i frustracije kako bi izazvali sažaljenje ili istaknuli svoju važnost. Čak i kad je obitelj financijski stabilna, takvi će se roditelji žaliti na troškove i kriviti djecu da su financijski teret, a sve kako bi se osjećali superiorno.
Ispunjenje osnovnih obveza, poput osiguravanja “krova nad glavom” i “hrane na stolu”, koriste kao alat, jer imaju potrebu da djeca znaju koliko su ovisna. U takvoj obiteljskoj dinamici djeca se osjećaju kao skup teret, što se kasnije u životu često manifestira kao tjeskoba i sklonost ugađanju drugima.
Posramljuju djecu zbog njihovih potreba
Djecu narcisoidnih roditelja otvoreno se posramljuje i nameće im se osjećaj krivnje zbog njihovih potreba, čak i kad traže minimum pažnje ili emocionalnu podršku. Kada dijete osjeti snažnu emociju, stres ili nesigurnost, roditelji mu nisu sigurno utočište, već osobe oko kojih mora biti oprezan.
Narcisoidne osobe nisu zainteresirane za pomoć djeci, osobito ako smatraju da ne dobivaju ništa zauzvrat za svoje roditeljstvo. Radije bi da im djeca nisu “ni na vidiku”, sve dok im nešto ne trebaju za nešto.
Opterećuju ih problemima odraslih
Kada su potrebe roditelja uvijek ispred dječjih, ne iznenađuje da ta djeca odmalena postaju “parentificirana”. Ako se ne pobrinu sami za sebe, znaju da to nitko drugi neće učiniti. To uključuje suočavanje s problemima i zrelim pitanjima od najranije dobi.
Ako roditelj ne želi brinuti o kućanskim poslovima, obvezama ili upravljanju novcem, te se odgovornosti prebacuju na djecu, bilo kao stvarne zadaće ili kao emocionalna krivnja. Djeca postaju ispušni ventil za roditeljski stres i sram, čak i ako su premlada da bi shvatila kako to nije njihova krivnja.
Omalovažavaju i poništavaju osjećaje
Studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychiatry ističe kako je roditeljska podrška dječjim emocijama iznimno važna za ublažavanje psiholoških problema i za zdrav razvoj. Djeca koja kod kuće imaju siguran prostor za razgovor o osjećajima i nošenje s njima izrastaju u emocionalno inteligentne odrasle osobe.
S druge strane, ona s narcisoidnim, sebičnim roditeljima cijeli život potiskuju i izbjegavaju emocije. Djetinjstvo su proveli skrivajući osjećaje od roditelja i osjećajući se nevažno kada ne bi uspjeli u tome. Zbog toga vjeruju da je ranjivost sama po sebi “loša”, jer njihovi roditelji nisu imali problema s “gaslightingom” i kažnjavanjem zbog iskazivanja osjećaja.
Nikad ne preuzimaju odgovornost
Emocionalno inteligentna i odgovorna djeca uče preuzimati odgovornost i priznavati pogreške promatrajući svoje roditelje. Međutim, osobe koje su odgojili narcisi uče samo kako to izbjeći i okriviti druge. Njihov nedostatak odgovornosti manifestacija je potisnutog bijesa i ogorčenosti, osobito ako su ih nesigurni i sebični roditelji krivili za stvari izvan njihove kontrole.
Prema studiji iz časopisa Personality and Social Psychology Review, takvo ponašanje proizlazi iz dubokog uvjerenja da su bolji od drugih i da “više zaslužuju” udobnost od prosječne osobe. Nije ih briga čak ni ako taj osjećaj prava na udobnost ide na štetu vlastite djece.
Favoriziraju jedno dijete
Stručnjaci poput psihoterapeutkinje Erin Leonard ističu da narcisoidni roditelji često koriste favoriziranje kako bi manipulirali moći u obitelji. Svoju djecu kontroliraju uskraćivanjem naklonosti i davanjem prednosti jednom djetetu u odnosu na drugo, čak i ako ih to na kraju međusobno sukobi.
Oni dobivaju snagu kada su im djeca i okolina najranjiviji, jer ih je tada lakše iskorištavati. Iako je favoriziranje u djetinjstvu češće nego što mislimo, narcisoidni roditelji koriste ga na vrlo podmukle načine.
Uspoređuju ih s drugom djecom
Narcisi su općenito vođeni statusom i željom za pažnjom, a njihova djeca postaju samo još jedan način da se osjećaju važnijima. Na društvenim mrežama dijele samo “najbolje trenutke” i hvale ih pred drugima, da bi ih kod kuće uspoređivali s drugom djecom, stvarali im osjećaj bezvrijednosti i postavljali nerealna očekivanja.
Nastojanjem da kontroliraju svoju djecu i obitelj, koriste društvene usporedbe u svoju korist. Time kod djece stvaraju osjećaj da nisu vrijedna ljubavi i pažnje, osim ako se ne promijene kako bi postala “vrjednija”.
Koriste tretman šutnjom
Prema studiji iz 2022. godine, narcisi često koriste tretman šutnjom i manipuliraju pažnjom koju pružaju djeci kako bi uspostavili kontrolu, moć i dominaciju u domu. Čak i ako se radi o nečemu jednostavnom, poput dječje molbe za igračku, nesigurnost i bijes roditelja rezultiraju izolacijom, zbog čega se djeca stalno osjećaju posramljeno i krivo.
Umjesto da imaju siguran prostor za postavljanje pitanja ili izražavanje osjećaja, ta djeca neprestano kod kuće preuzimaju na sebe neodrživu količinu tjeskobe.
Izvrću stvarnost
“Izvrtanje” stvarnosti, poznato i kao “gaslighting”, česta je taktika kojom se narcisoidni roditelji služe kako bi riječi svoje djece prilagodili vlastitom narativu. Ako mogu iskriviti dječju stvarnost i uvjeriti ih da su “luda”, lakše mogu iskoristiti njihovu ranjivost.
Bilo da prebacuju krivnju kako bi se djeca osjećala odgovornima za njihove osobne pogreške ili ih prisiljavaju na donošenje odluka koje su u najboljem interesu roditelja, narcisi uvijek unose ovaj nezdravi, manipulativni pristup u svaki razgovor.
Izvor: Index
