Postoje zdravstvene koristi od puštanja emocija!
Ako ste osoba koja često plače, bio za to razlog tuga, zahvalnost, sreća ili golema frustracija – to nije nešto čega se trebate sramiti!
Štoviše, to je samo dio vaše emotivne prirode, a ne znak emocionalne krhkosti, slabosti ili nestabilnosti, što je još uvijek prilično raširena ideja.
“Stigma i sram oko plakanja definitivno postoje”, kaže psihologinja Christina Pierpaoli Parker, tvrdeći da je to dokaz koliko zapravo naša kultura slabo razumije emocije.
Zašto plačemo i zašto je to zapravo dobro?
Glavna funkcija plakanja je da nam pomogne procesuirati i izraziti snažne emocije, objašnjava psihologinja Lauren Bylsma.
Zanimljivo je da je emocionalno plakanje specifično za ljude i dio je onoga što ljude čini jedinstvenima. Moglo bi se čak reći da osobe koje često plaču zapravo intenzivno proživljavaju svoje ljudsko iskustvo, čak i kada istražuju emocije koje često smatramo “negativnima”, poput tuge.
Mnogi od nas instinktivno osjećaju da je dobar plač katarzičan, a stručnjaci potvrđuju da za to postoje psihološki razlozi.
Ako ste osoba koja često plače, bio za to razlog tuga, zahvalnost, sreća ili golema frustracija – to nije nešto čega se trebate sramiti!
Štoviše, to je samo dio vaše emotivne prirode, a ne znak emocionalne krhkosti, slabosti ili nestabilnosti, što je još uvijek prilično raširena ideja.
“Stigma i sram oko plakanja definitivno postoje”, kaže psihologinja Christina Pierpaoli Parker, tvrdeći da je to dokaz koliko zapravo naša kultura slabo razumije emocije.
Zašto plačemo i zašto je to zapravo dobro?
Glavna funkcija plakanja je da nam pomogne procesuirati i izraziti snažne emocije, objašnjava psihologinja Lauren Bylsma.
Zanimljivo je da je emocionalno plakanje specifično za ljude i dio je onoga što ljude čini jedinstvenima. Moglo bi se čak reći da osobe koje često plaču zapravo intenzivno proživljavaju svoje ljudsko iskustvo, čak i kada istražuju emocije koje često smatramo “negativnima”, poput tuge.
Mnogi od nas instinktivno osjećaju da je dobar plač katarzičan, a stručnjaci potvrđuju da za to postoje psihološki razlozi.
“Plakanje, posebno kada smo sami, može djelovati kao neka vrsta samoterapije”, kaže Parker, nadodajući da nas to iskustvo prisiljava da razmislimo o onome zbog čega plačemo i da to procesuiramo, što u konačnici pomaže da se osjećamo bolje.
Plakanje pomaže i tijelu
Snažan plač također pomaže tijelu da se regulira nakon intenzivnih emocija. Kada nas preplave snažni osjećaji, bilo pozitivni ili negativni, tijelo ulazi u stanje stresa, a plakanje tada djeluje poput ventila koji oslobađa pritisak.
Istraživanja pokazuju da neposredno prije nego što zaplačemo dolazi do vrhunca takozvanog “fight or flight” reakcije u živčanom sustavu. Kada suze krenu, aktivira se suprotni proces, odnosno reakcija opuštanja.
Osim toga, plakanje potiče oslobađanje kemikalija u tijelu koje poboljšavaju raspoloženje, poput endorfina i oksitocina, hormona povezanog s osjećajem ljubavi i povezanosti.
Suze kao način komunikacije
Plakanje nije samo unutarnji proces, već je i društveni signal.
“Suzama zapravo komuniciramo svoje potrebe i vrijednosti drugim ljudima”, objašnjava Parker. Suze tako mogu signalizirati potrebu ili važnost nečega za osobu koja plače. Zbog toga ljudi često reagiraju s više empatije i podrške kada vide prvu suzu!
Zašto neki ljudi plaču više?
Postoji mnogo razloga zašto su neki ljudi skloniji plakanju od drugih, a to može biti obiteljsko okruženje, kultura u kojoj su odrasli, osobnost, pa čak i biologija.
Ako često puštate suze, to može jednostavno značiti da ste empatični, emocionalno izražajni i visoko osjetljivi.
Prema Parker, često plakanje može čak upućivati na bogat unutarnji život i znak dobre “emocionalne higijene”.
Posebno je zanimljivo kada ljudi plaču zbog pozitivnih emocija, poput radosti ili divljenja – to pokazuje visoku razinu emocionalne kompleksnosti.
Plakanje znači da ne potiskujete emocije
Suze su također znak da dopuštate emocijama da dođu i prođu, umjesto da ih stalno potiskujete. Kronično potiskivanje emocija nije zdravo i otežava njihovu obradu, kao i suočavanje s njima, piše Self.
Izvor: Novi list
