Unatoč tome što nas političari uvjeravaju da živimo bolje, da plaće rastu, realnost je neumoljiva, građani BiH sve su siromašniji. U Bosni i Hercegovini cijene lijekova najviše su u regiji. Energenti su sve skuplji, a cijene hrane tek su posebna priča. Cijene hrane i drugih namirnica u proteklih su deset godina u svijetu porasle za 20-ak posto, dok su građani BiH izloženi povećanju cijena od 100 do 400 posto, upozorio je ranije ombudsman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić.
Preskupo i za dijasporu
Građani BiH su, prema statističkim podacima, kao što su prosječna i minimalna plaća, znatno plićeg džepa nego stanovnici europskih zemalja iz susjedstva i šire. To što su im primanja niža ne znači i da su im troškovi, odnosno cijene namirnica i energenata, prilagođeni toj razlici. Štoviše, cijene na policama trgovina u BiH te ostalih prodajnih i ugostiteljskih objekata značajno su više nego što bi se očekivalo u skladu s globalnim tokovima. Iako je prosječna plaća u BiH znatno niža nego u Njemačkoj, pojedini proizvodi, poput mliječnih, voća i povrća, slatkiša i grickalica te proizvoda za higijenu, nerijetko su značajno skuplji u odnosu na one u supermarketima u Njemačkoj. Takva situacija dovodi do rastućeg nezadovoljstva građana, koji sve češće postavljaju pitanje zašto osnovne životne i druge namirnice u zemlji s nižim standardom nisu jeftinije nego u onima s višim prihodima i većom kupovnom moći. Građani na društvenim mrežama sve češće javno govore o cijenama, a s obzirom na veliki broj onih koji žive u zemljama Europe, lako je izvršiti i usporedbe cijena. Cijene u BiH previsoke su i za dijasporu, čija su primanja daleko iznad naših. Pritisak cijena, skupi krediti i nedostatak sustavnih mjera pretvaraju potragu za “krovom nad glavom” u tešku i stresnu avanturu. Cijene stanova odletjele su u nebo, a s njima su značajno porasle i cijene najma stanova. U nekim slučajevima cijena kvadrata skočila je iznad 5000 KM, a najamnine prešle 1000 KM. U Bosni i Hercegovini su unatrag nekoliko godina drastično porasle cijene svih roba i usluga, što u značajnoj mjeri opterećuje kućne proračune mnogih obitelji. Cijene frizerskih, kozmetičkih i sličnih usluga diljem Bosne i Hercegovine bilježe primjetan rast. Građani sve češće ističu da su šišanje, bojenje, manikir ili masaža skuplji nego ikada, dok vlasnici salona poručuju – nisu oni ti koji zarađuju više, već su troškovi poslovanja drastično porasli. Prema riječima frizera i kozmetičara, cijene su u prosjeku porasle između 10 i 30 posto.
Rast cijena
Inflacija je dosegnula najvišu razinu u posljednjih 13 mjeseci, cijene su za trećinu veće nego prije četiri godine, cijena hrane je za 50 posto viša. To je trenutačna ekonomska realnost u BiH koju pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH. Cijene osnovnih životnih namirnica od prošlog ljeta do sada značajno su rasle, a najviše su poskupjeli kava, meso i ulje. Kilogram kave u srpnju prošle godine u prosjeku je koštao 19,50 KM. U svibnju ove godine za tu istu količinu bilo je potrebno izdvojiti 27 maraka, da bi sada kilogram ovog napitka koštao čak 30 maraka. Prosječna cijena litre ulja trenutačno je 3,35 KM, što je za 0,77 KM ili za oko 30% više nego u srpnju 2024. godine. Tu poskupljenjima nije kraj. Kilogram graha poskupio je sa 6 na 7 KM, kilogram mortadele s 15 na 18 KM, a limuna s 3 na 4,50 KM. Orasi su 17 KM, a plaćali su se 14 KM. Kilogram junećeg mesa bez kosti prošlog se ljeta mogao kupiti po cijeni od 18,50 maraka. A sad je junetina dosegnula rekordne vrijednosti, pa se kilogram mesa bez kosti trenutačno prodaje i do 27 KM. – Moja mirovina je 599 KM. Kada platim lijekove i režije, jedva mi ostane za kruh i mlijeko. Svako novo poskupljenje je udarac na nas stare. Ne znam kako ćemo preživjeti zimu – kaže umirovljenik Marko. Ni zaposlenima nije ništa bolje. – Radim za minimalac, a imam dvoje djece. Sve je poskupjelo – hrana, odjeća, školski pribor. Svaki mjesec biram hoću li platiti račune ili kupiti ono što djeci treba. Ovo više nije život – kaže samohrana majka dvoje djece. – Plaća je ista već tri godine, a cijene rastu svaki mjesec. Radimo pošteno, ali na kraju mjeseca nemamo dovoljno ni za osnovne potrebe. Ljudi gube vjeru da će ikada biti bolje – ističe Ivan, zaposlen u jednoj privatnoj tvrtki.
Izvor: Vecernji
