NAČIN na koji smo odgajani često oblikuje našu osobnost, način komunikacije i odnos prema autoritetu. Djeca odrasla u strogom okruženju obično uče važnost pravila i discipline, ali istovremeno mogu razviti i određene emocionalne obrasce koji se zadržavaju u odrasloj dobi.
Iako takav odgoj često proizlazi iz dobre namjere, posljedice se mogu vidjeti u načinu na koji osoba izražava sebe, postavlja granice i doživljava bliskost. Prema savjetnicima za obiteljske odnose, postoje osobine koje se najčešće povezuju s odrastanjem u strogom obiteljskom okruženju.
1. Pretjerana emocionalna suzdržanost
Ljudi koji su odrasli u strogom odgoju često imaju potrebu stalno biti “pod kontrolom”. Teško pokazuju emocije jer su kao djeca naučili da se osjećaji smatraju slabošću. U odrasloj dobi to može izgledati kao smirenost i stabilnost, ali često skriva duboki strah od pogreške ili neodobravanja.
2. Strah od neuspjeha
Savjetnici za mentalno zdravlje ističu da djeca koja su često bila kažnjavana ili kritizirana zbog pogrešaka kasnije razvijaju strah od neuspjeha. Takve osobe često sebi postavljaju visoke standarde i teško podnose vlastite propuste. Taj strah ih može sprječavati da preuzimaju rizike ili se upuštaju u nove situacije jer ne žele ponovno doživjeti osjećaj srama ili razočaranja.
3. Poteškoće s izražavanjem emocija
Osobe odrasle u strogoj obitelji često nauče potiskivati emocije kako bi izbjegle kaznu ili sukob. Kao odrasli, mogu imati problema s iskrenim izražavanjem osjećaja jer se boje negativnih reakcija drugih. To može dovesti do emocionalne zatvorenosti i teškoća u bliskim odnosima.
4. Niska razina samopouzdanja
Prema stručnjacima za odgoj, pretjerano stroga pravila i stalna potreba za savršenstvom često potkopavaju djetetovo samopouzdanje. Kada dijete ima dojam da nikad nije dovoljno dobro, taj osjećaj se zadržava i u odrasloj dobi. Odrasli koji su imali takvo iskustvo često sumnjaju u vlastite odluke i teško prihvaćaju pohvale, jer im je potvrda izvana postala mjerilo vrijednosti.
5. Poteškoće s povjerenjem
Djeca koja su bila odgajana strogim pristupom često nauče da se greške ne opraštaju. Zbog toga im u odrasloj dobi može biti teško vjerovati drugima, jer očekuju osudu ili razočaranje. Umjesto da se opuste u odnosima, često zadržavaju emocionalnu distancu i pažljivo promatraju ponašanje drugih.
6. Povećana potreba za odobravanjem
Razni psiholozi i terapeuti objašnjavaju da osobe koje su odrasle u strogoj disciplini često traže potvrdu i odobravanje autoriteta, prijatelja ili partnera. Navikle su na to da se ljubav i pohvala moraju “zaslužiti”, pa i u odrasloj dobi teško vjeruju da su voljene bez uvjeta. Ta potreba za priznanjem može ih iscrpljivati i stvarati osjećaj stalne napetosti.
Izvor: Index
