NEKADAŠNJA medicinska sestra Josipa Maretić odlučila je potpuno preokrenuti svoj život. Bolnicu i pacijente zamijenila je autobusom i putnicima. Sada je profesionalna vozačica i jedna od pet žena koje upravljaju vozilima splitske gradske tvrtke Promet.
Nakon Zdravstvene škole radila je kao medicinska sestra, no ubrzo je shvatila da je taj poziv ne ispunjava. S druge strane, oduvijek je obožavala autobuse jer su imali obiteljsku firmu koja se bavila putničkim prijevozom. Otac i brat profesionalni su vozači. To je htjela i ona, no sputavali su je komentari okoline.
“U to vrijeme, prije desetak godina, nije bilo puno žena koje su bile profesionalne vozačice. Uvijek sam mislila što će mi ljudi reći i kako će me prihvatiti. Prije je to bilo čudno vidjeti. Tada mi je pomogao tata, koji me je pogurao. Samo je jedan dan došao i rekao: ‘U ponedjeljak ti počinje škola za vozače i D kategoriju.’
I tako sam krenula. Imala sam puno pitanja u glavi, ne zato što sumnjam u sebe, nego jer me bilo strah reakcije drugih ljudi. Danas mi je drago što sam to pobijedila i više se ne osvrćem. Skoncentrirana sam na vožnju i uživam u tome”, priča nam Josipa, koja nas je provozala svojom redovnom linijom po Splitu.
“Na početku je bilo negativnih komentara, sad su oduševljeni”
Sve je počelo vožnjom taksija, a nakon položene D kategorije autobusom je proputovala pola Europe vozeći turističke ture. Prije nekoliko godina zaposlila se u gradskoj tvrtki Promet kako bi više vremena mogla provoditi sa suprugom i dvoje djece.
“S godinama su se ljudi naviknuli na mene, ali moram priznati da je u početku bilo više negativnih komentara. Jednom prilikom sam trebala voziti na izlet i jedna od organizatorica protivila se da ih ja vozim samo zato što sam žensko. Nije to mogla prihvatiti, možda se nije osjećala ugodno”, prepričala nam je.
Iako se i sada putnici iznenade kada je vide za volanom, dobiva puno više pozitivnih komentara i pohvala.
“Stariji ljudi se često zaustave i pohvale moju vožnju, a znam dobiti i komentare na račun izgleda. Često mi govore da izgledam jako mlado i pitaju me radim li na studentski ugovor. Komentiraju i da sam lijepa, ali ja se ne obazirem puno na to. Uvijek im lijepo zahvalim.
Gradski autobus je mjesto gdje upoznate puno različitih ljudi pa, iako često vozimo iste rute, nijedan dan nam nije isti upravo zbog njih. Uvijek nas nekako nasmiju”, govori nam Josipa kroz smijeh.
“Promet u Splitu je kaotičan”
Dok smo čekali na stanici, prilazili su putnici da bi pohvalili njezino, kako kažu, uvijek dobro raspoloženje. Pitali smo je što joj u prometu može skinuti osmijeh s lica.
“Prometni kaos”, brzo je odgovorila i nastavila: “Prošla sam mnoge europske države i svašta sam vidjela, ali ovaj Split je stvarno kaos. Gore mi je bilo u Albaniji i Turskoj, ali kod nas vozači često nemaju obzira prema nama.
Zaustavljaju se na stanici kako bi išli u pekaru, a nama se stvori gužva jer često dolaze dva autobusa u isto vrijeme i mi odmah zbog toga kasnimo na sljedeće odredište. Kada želimo izaći sa stanice, ne žele nas propustiti. Vozači u automobilima ne daju žmigavce, motoristi nam izlijeću sa svih strana. Znaju biti dosta bahati i oduzimaju prednost.
Ali, navikla sam se već nekako na to stanje i sve veće gužve zadnjih godina. Čak me nekada uspiju i nasmijati, kada skrećemo u raskrižju pa bježe od nas jer misle da nećemo moći smotati. Stanu, pričekaju nas, trube u znak podrške. Nije uvijek sve crno.”
Tko bolje vozi? “Žene su pažljivije”
Nije nam htjela otkriti voze li žene bolje od muškaraca, no kaže da su opreznije.
“Pažljivije smo i nježnije i više pratimo putnike. Ne želim da se moji kolege uvrijede, ali kad vozim, sve pratim, kako cestu tako i putnike. Iako se prometne nesreće događaju, nisam ih imala, no sve to dolazi s ovakvim poslom i nekada ne možeš ništa učiniti da je izbjegneš.”
Mnogi njeni kolege nekad požele kraće autobuse i rute bez puno gužve kako bi malo odmorili, no kod nje je sve drugačije. Najsretnija je, kaže nam, kada dobije zglobni autobus dužine 18 metara koji može prevoziti i do 100 putnika.
Često u njima pronalazi novčanike i torbice, a jednom prilikom je vratila i izgubljeni laptop. Ponekad putnici imaju bizarne zahtjeve zbog kojih traže da im stane prije stanice, no kaže da takve zahtjeve ignorira.
“Jednom je bila velika gužva i djevojci je pozlilo, naravno da sam tada otvorila vrata i pustila je da uhvati svježeg zraka i potraži pomoć. Na sreću, nije bilo potrebe za mojom intervencijom s obzirom na to da sam medicinska sestra, ali ako se dogodi, bez razmišljanja ću pružiti pomoć. To je obaveza svakog građanina, posebno nas koji smo medicinske struke”, rekla je Josipa.
Koliko će dugo biti na splitskim prometnicama, nije razmišljala. Za sada je, kaže nam, zadovoljna uvjetima u tvrtki.
“Imamo solidne smjene, nekoliko pauza u danu, slobodne dane, a možemo raditi i prekovremeno ako želimo više zaraditi. Još su nam sada i osigurali povećanje plaće, pa nijedan vozač neće imati manju plaću od 1500 eura. No, još nam nedostaje kolega pa se nadam da će prepoznati pozitivne strane ovog posla i pridružiti nam se”, zaključila je Josipa.
Izvor: Index
