26.8 C
Travnik
Subota, 13 srpnja, 2024
NaslovnicaBiHKako se gradovi nose s visokim temperaturama?

Kako se gradovi nose s visokim temperaturama?

SVIJET se iz godine u godinu suočava s vrućinama, pri čemu su najviše pogođeni stariji, djeca, žene i osobe s invaliditetom. Globalna mreža službenika rješava ovaj problem u svojim gradovima, piše Deutsche Welle.

Temperature na sjevernoj hemisferi iz godine u godinu ruše jedan rekord za drugim, s ekstremnim, smrtonosnim vrućinama zabilježenim u mnogim zemljama.

Ako se klima drastičnije zagrije potencijalni scenarij prema aktualnom stanju je da bi se oko 3,3 milijarde ljudi moglo suočiti s ekstremnim temperaturama do kraja stoljeća, navedeno je u studiji objavljenoj u časopisu Nature Sustainability u svibnju 2023. godine.

U studiji, koju su vodili znanstvenici s britanskog Sveučilišta Exeter i Sveučilišta Nanjing u Kini, se govori da je 60 milijuna ljudi već izloženo opasnim razinama vrućine, koje karakterizira prosječna temperatura od 29 Celzijevih stupnjeva (84,2 Fahrenheitova stupnja) ili više.

Zašto je vrućina tako opasna za ljude i kako zemlje mogu pripremiti svoje stanovništvo i gradove da se nose sa sve češćim toplinskim valovima?

Kako visoke temperature štete ljudskom zdravlju?

Ekstremne vrućine mogu rezultirati nizom bolesti i smrti, prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). To uključuje toplinski udar i hipertermiju. Ekstremne temperature također pogoršavaju kronična stanja i imaju neizravan učinak na prijenos bolesti, kvalitetu zraka i kritičnu infrastrukturu.

Na visoke temperature posebno su osjetljive starije osobe, dojenčad i djeca, trudnice, osobe s invaliditetom, fizički radnici i oni koji rade vani, sportaši i siromašni.

Ograničavanje zagrijavanja na donji limit od 1,5 Celzijev stupanj iznad predindustrijske ere definiran Pariškim sporazumom i dalje bi izložilo 400 milijuna ljudi opasnim razinama vrućine do kraja stoljeća, pokazala je studija Nature Sustainability.Temperature na sjevernoj hemisferi iz godine u godinu ruše jedan rekord za drugim, s ekstremnim, smrtonosnim vrućinama zabilježenim u mnogim zemljama.

Ako se klima drastičnije zagrije potencijalni scenarij prema aktualnom stanju je da bi se oko 3,3 milijarde ljudi moglo suočiti s ekstremnim temperaturama do kraja stoljeća, navedeno je u studiji objavljenoj u časopisu Nature Sustainability u svibnju 2023. godine.

U studiji, koju su vodili znanstvenici s britanskog Sveučilišta Exeter i Sveučilišta Nanjing u Kini, se govori da je 60 milijuna ljudi već izloženo opasnim razinama vrućine, koje karakterizira prosječna temperatura od 29 Celzijevih stupnjeva (84,2 Fahrenheitova stupnja) ili više.

Zašto je vrućina tako opasna za ljude i kako zemlje mogu pripremiti svoje stanovništvo i gradove da se nose sa sve češćim toplinskim valovima?

Kako visoke temperature štete ljudskom zdravlju?

Ekstremne vrućine mogu rezultirati nizom bolesti i smrti, prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). To uključuje toplinski udar i hipertermiju. Ekstremne temperature također pogoršavaju kronična stanja i imaju neizravan učinak na prijenos bolesti, kvalitetu zraka i kritičnu infrastrukturu.

Na visoke temperature posebno su osjetljive starije osobe, dojenčad i djeca, trudnice, osobe s invaliditetom, fizički radnici i oni koji rade vani, sportaši i siromašni.

Ograničavanje zagrijavanja na donji limit od 1,5 Celzijev stupanj iznad predindustrijske ere definiran Pariškim sporazumom i dalje bi izložilo 400 milijuna ljudi opasnim razinama vrućine do kraja stoljeća, pokazala je studija Nature Sustainability.

Ljudi koji žive u Indiji, Sudanu i Nigeru teško će biti pogođeni čak i zagrijavanje od 1,5 stupanj, ali 2,7 stupnjeva imat će ogroman učinak na zemlje poput Filipina, Pakistana i Nigerije.

Procjena troškova klimatskih promjena za ljude

Istraživači navode da njihova studija prekida trend modeliranja klimatskih utjecaja u ekonomskom više nego u ljudskom smislu.

“To se neprestano pomiče od vrednovanja ljudskih života i ide ka središtima bogatstva”, rekao je za DW Ashish Ghadiali, klimatski aktivist i suautor studije, dodajući da modeliranje usmjereno na gospodarstvo “pridaje veću vrijednost životu u državi New York nego u Bangladešu”.

Većina drugih modela također daje prioritet sadašnjoj populaciji nad budućom, pri čemu je nejednakost u globalnom zagrijavanju “i globalno raspoređena, ali i međugeneracijska”, rekao je Ghadiali.

“U osnovi vrednuje moj život više od života moje djece i svakako više od života mojih unuka”, kaže on.

Promatrajući utjecaj pojedinih zemalja na opasne razine vrućine, istraživači su otkrili da trenutne emisije od 1,2 prosječna građanina SAD-a osuđuju budućeg čovjeka na život u ekstremnoj vrućini. Unatoč neproporcionalnim emisijama, stanovništvo SAD-a u cjelini suočava se s mnogo manjom prijetnjom od opasnih temperatura.

Kako se ljudi mogu zaštititi od ekstremnih vrućina?

Prethodne studije pokazale su da su gradovi posebno osjetljivi na opasne poraste temperature, zbog “efekta toplinskog otoka”. Zgrade, ceste i infrastruktura upijaju i zrače sunčevu toplinu više od prirodnog okruženja poput šume i vode, podižući gradske temperature za čak 15 stupnjeva u nekim slučajevima, u usporedbi s ruralnim područjima.

Gradovi širom svijeta uvode novu ulogu službenika zaduženog za vrućine kako bi se nosili s neizbježnim porastom temperature. Jedna od njih je Cristina Huidobro, koja je preuzela dužnost glavnog službenika za ova pitanja u glavnom gradu Čilea Santiagu u ožujku 2022.

“Mnogi gradovi u svijetu suočavaju se s ekstremnom vrućinom, ali rješenja i način na koji tome pristupaju su vrlo, vrlo lokalni”, kaže Huidobro za DW.

Ipak, kaže Huidobro, svi uglavnom slijede trostruku strategiju: pripravnost, svjesnost i adaptacija.

Adaptacija može uključivati kategoriziranje toplinskih valova na isti način kao i druge prirodne katastrofe ili postavljanje praga upozorenja kako bi se pokrenuo određeni odgovor grada.

Huidobro kaže da je podizanje svijesti o opasnostima od vrućine sastavni dio njezine uloge.

“Brinuti se o sebi u slučaju ekstremne vrućine je stvarno jednostavno – pijte vodu, potražite hladovinu i odmorite se”, kaže ona. “Nitko ne mora umrijeti od ekstremne vrućine”, naglašava ona.

Treći korak je prilagođavanje grada novoj stvarnosti visokih temperatura, uglavnom stvaranjem više zelenih površina u gradu.

Santiago je upravo pokrenuo projekt urbanog pošumljavanja za sadnju 30.000 stabala širom grada i razvoj strategija koje tretiraju drveće kao dio urbane infrastrukture.

“Drveće, drveće, drveće, drveće svuda. To donosi više zelenila u grad”, kaže Huidobro.

No, saditi drveće nije tako lako kao što ljudi misle.

“Mi sadimo drveće u stvarno guste ulice, kao u glavnim gradskim avenijama, gdje imate puno cementa. Trebate iskopati rupu i stvarno obaviti neke građevinske radove”, kaže ona.

To također nije trenutno rješenje za vrućinu u urbanom području jer drveću treba vremena da poraste.

“Cijela ideja je da pokušamo napraviti hladovinu koju ćemo imati u sljedećih 20 ili 30 godina”, kaže Huidobro.

Američki gradovi se bore s ekstremnim vrućinama

Sjedinjene Države, gdje, kako su pokazale prethodne studije, 12.000 ljudi svake godine prerano umre od vrućine, do sada su imenovale tri glavna službenika za borbu protiv ekstremnih vrućina pri gradskim upravama i to u Phoenixu, Miamiju i Los Angelesu.

Los Angeles, koji je rangiran kao grad koji se suočava s najvećom opasnošću od prirodnih katastrofa, uključujući toplinske udare, nedavno je pokrenuo kampanju za izgradnju više “otpornih središta” s hladovinom i hlađenjem napajanim obnovljivim izvorima energije u visokorizičnim zajednicama. Ovaj grad već ima mrežu rashladnih centara uglavnom u knjižnicama, gdje se ljudi mogu sakriti od vrućine.

Oni također rade na sustavu ranog upozoravanja kada je riječ o toplinskim valovima.

Phoenix, grad usred pustinje Sonore, radi na brojnim adaptacijama, uključujući izgradnju rashladnih pločnika s posebnim brtvilom koje reflektira sunce. Brtvilo čini staze nekoliko stupnjeva hladnijima na dodir i održava noćni zrak hladnijim.

Miami na Floridi planira velike urbane kampanje sadnje drveća i također je potrošio milijune dolara na klimatizacijske jedinice za stanovnike javnih stambenih objekata, dok je istovremeno pružao financijsku pomoć kako bi se pokrili računi za energiju kućanstvima s niskim primanjima.

No, Huidobro iz Santiaga kaže da je klima-uređaj općenito posljednje utočište kada je riječ o adaptaciji na klimu.

Gradske vlasti Santiaga žele zasaditi 33 “male šume” koje bi se koristile kao klimatska skloništa, posebno u blizini škola i zdravstvenih ustanova. One su alternativa klimatiziranim rashladnim centrima koji se razvijaju u SAD-u i Europi.

“Tijekom toplinskog vala ljudi mogu ući u ove prirodne centre za hlađenje i pronaći svoj hlad, odmoriti se i piti vodu”, kaže Huidobro.

Izvor: Index

spot_img