Česti kvarovi i nefunkcioniranje semafora u našoj zemlji nije strano vozačima kojima ovakva situacija, pored nerijetko loše infrastrukture, otežava kretanje u prometu. Dok su se pojedine zajednice zbog toga odlučile na modernizaciju semaforske opreme uz koju su ostvarili i značajne uštede, drugima je to “na kraj pameti”.
Ogroman je novac poreskih obveznika koji se na mjesečnom i godišnjem nivou izdvaja za održavanje starih semafora. Na početku našeg istraživanja o mjesečnim potrošnjama gradova na prometnu signalizaciju nailazimo na pozitivan primjer iz Tuzle, piše Klix.ba
Naime, Tuzla je 2013. godine obnovila semaforsku opremu tako što je klasične semaforke žarulje snage 75W zamijenila sa LED semaforskim ulošcima snage 4W i 8W.
Troškovi električne energije na rad semafora u Tuzli prije zamjene opreme iznosili su otprilike 43.500 KM godišnje bez PDV-a, a ovi troškovi danas iznose otprilike 7.100 KM na godišnjem nivou. Na ovaj način smo također znatno smanjili i troškove održavanja koji danas iznose otprilike 10.000 do 15.000 KM, dok su prije iznosili i do 65.000 KM. Razlika troškova u proračunu na poziciji odražavanju su troškovi prometnih šteta koje saniramo o trošku osiguranja. Ukupna investicija zamjene LED uložaka je iznosila oko 165.000 KM, kazali su iz Uprave Grada Tuzla.
Inače, Tuzla trenutno upravlja sa 24 semaforizirane raskrsnice na kojima je ugrađeno 1.042 komada LED uložaka.
Zanimljivo je kako Služba za ekologiju, komunalne i inspekcijske poslove Grada Zenica u svom referatu nema nijedan semafor.
Početkom 2016. godine, po završetku izgradnje Glavne gradske magistrale Zenica, koja je prometnica regionalnog karaktera, a financirana je kreditnim zaduženjem Grada Zenica u iznosu od više od 25 milijuna dolara, u Zenici su van upotrebe stavljeni semafori. Jedini semafor trenutno se nalazi kod poligona auto – moto kluba gdje se vrši obuka za vozače motornih vozila, odgovorili su nam iz Grada Zenica.
S druge strane, glavni grad BiH rad semafora mjesečno plaća 13.148 KM. Iz Ministarstva prometa Kantona Sarajevo govore kako na opremi koja je instalirana na semaforiziranim raskrsnicama ne postoji mogućnost automatskom smanjenja intenziteta svjetlosti.
Najveće količine novca Sarajevo izdvaja za rad semaforizirane raskrsnice u Neđarićima kod studentskog doma, 1.165 KM mjesečno.
Ministar prometa Kantona Sarajevo Adnan Šteta nedavno se požalio kako u Kantonu Sarajevo ne postoje osnovne zakonske regulative kada je riječ o saobraćaju. On je najavio pokretanje projekta adaptivnog upravljanja semaforima do kraja ove godine.
Prema njegovim riječima, danas semafori u Sarajevu isto traju u sedam ujutro kao i u sedam navečer. Kroz projekt adaptivnog upravljanja semaforima najavljuje kako će uposleni u prometnom centru upravljati zelenim valom, a očekuje se da će ovaj projekt biti pokrenut do kraja 2019. godine.
Kada je riječ o Banja Luci, drugom najvećem gradu u BiH, mjesečni troškovi rada semafora variraju. Tako su u siječnju ove godine iznosili 2.810 KM, u veljači 2.646 KM, a ožujku 2.242 KM. Međutim, prema podacima iz Gradske uprave Grada Banja Luka, daleko veći su troškovi održavanja banjalučkih semafora.
Naprimjer, Banja Luka je u siječnju ove godine održavanje semafora platila 7.987 KM, u veljači 8.663 KM i ožujku 8.168 KM.
Najveći problem svjetlosne prometne signalizacije u gradovima širom BiH je zastarjelost. Semaforska oprema najčešće je starija više od 15 ili 20 godine zbog čega dolazi do čestih kvarova.
Nova oprema podrazumijeva suvremene, moderne lanterne na bazi LED tehnologije, stubove sa rešetkastim nosačima iznad kolnika te kontroler koji je zadužen za funkcioniranje semafora.
Dok brojni gradovi u našoj zemlji ne pokrenu projekte modernizacije prometne signalizacije, prizori prometnih kolapsa s prvom jačom kišom zbog kvarova na semofarima ostaju, čini se, jedino briga vozača i pješaka.
