Zaljubljenost i romantični osjećaji nisu rezervirani samo za odraslu dob. Štoviše, upravo se u adolescenciji stvaraju prvi “leptirići u trbuhu”.
Adolescencija je prijelazno razdoblje iz djetinjstva u odraslu dob, a u razvojnoj psihologiji obuhvaća period od, načelno, 10. do 20. godine života. Upravo u tom razdoblju pojedinac doživljava brojne promjene: tjelesne, kognitivne i emocionalne, što psiholozi često nazivaju razdobljem „bure i stresa“.
Jedna od promjena, ona emocionalna, pomalo je zanemarena, posebno kada je riječ stvaranju romantičnih osjećaja, no baš te promjene utječu na razvoj identiteta, školski uspjeh, traženje vlastite seksualnosti, pa i na obiteljske odnose.
Prema statistikama koje navodi psihologinja Lacković-Grgin, oko 70 posto mladih je do završetka srednje škole imalo barem jednu romantičnu vezu.
O toj složenoj i važnoj temi govori psihologinja Irenom Šestak koja se u svom svakodnevnom radu susreće s djecom koja ulaze u razdoblje adolescencije.
U tom vremenskom razdoblju kada vaše dijete počinje „osjećati leptiriće“ vrlo je važno to primijetiti i bez zadrške razgovarati o tome. Na taj će način vaše dijete znati da je to što mu se događa sastavni dio života te da ste i vi prošli nešto slično.
Vrlo često taj razgovor izostaje jer roditelji misle da to nema smisla, da su njihova djeca već ionako sve to pročitala na internetu, čula u školi ili vidjela na televiziji. Nerijetko im je i neugodno započinjati tu temu. Međutim, baš je tada najvažnije da se i roditelj prisjeti svojih prvih zaljubljenosti i toga kako se osjećao u tom trenutku, ističe Šestak.
Kako dalje pojašnjava, najbolje je taj razgovor započeti u opuštenoj atmosferi o tome sviđa li se tko vašem adolescentu, u koji razred ide, čime se bavi u slobodno vrijeme i slično kako biste dobili barem temeljne podatke o tome s kime provodi vrijeme kada nije kod kuće, posebno ako su već u svojevrsnoj vezi.
Razdoblje adolescencije je razdoblje traganja za identitetom, a sve se to formira i putem zdravih odnosa s drugima, pa tako i roditeljima. Kada probijete led, počnite govoriti o svojoj prvoj simpatiji ili ljubavi. Djecu obično zanima kako su se njihovi roditelji upoznali, jesu li jedno drugome bili prva ljubav, kako su prepoznali da je riječ o ljubavi i slično,savjetuje psihologinja dodajući da je adolescentu potrebno ostaviti i prostora jer zbog promjena koje doživljava često ne može racionalno razmišljati.
Štoviše, u tom su periodu gotovo kao na „sedmom nebu“, te im treba dopustiti da sami iskuse vrtlog osjećaja koji ide uz prve simpatije.
Međutim, prve simpatije i zaljubljenosti nerijetko neslavno završe, a tada pak roditelj treba biti posebno pažljiv.
Kada dođe kraj „velike ljubavi“, treba razumjeti i taj dio i prisjetiti se kako je nama bilo. Nipošto se ne smije nesmotreno umanjivati tu bol i patnju koja je obično izraženija kod mladih djevojaka jer se dublje vežu od mladića. Pojavit će se i potištenost, a možda i depresija. Pritom im treba dati vremena, ali i pratiti znakove te potražiti stručnu pomoć ako se primijeti da adolescent zbog tih osjećaja dulje zanemaruje svoje obaveze, kaže Šestak.
Jednako je tako moguće da simpatije neće biti uzvraćene zbog čega će osjećati tugu, ljubomoru i ljutnju. Provest će mnogo vremena razmišljajući o tome, a može se i udaljiti od dotadašnjih prijatelja, pa ako primijetite simptome depresije, svakako potražite pomoć, počevši od školskog psihologa.
Dugoročno gledano, iskustvo prvih simpatija i zaljubljenosti adolescentu će pomoći da nauči kontrolirati vlastite osjećaje, razvija interpersonalne vještine, vještine komunikacije i intimnosti. No, kao i uvijek, sve počinje od obitelji.
Sve navedeno čari su prvih nevinih mladenačkih ljubavi, želje za pripadanjem i osjećajem da nekome i pripadamo, težnje prema tome da s nekim provodimo vrijeme, da nam taj netko poklanja pažnju, poljubac, zagrljaj. I to je normalno.
Stvoreni smo kao društvena bića i težimo zajedništvu i vezivanju te tako gradimo sliku o sebi. No razumijevanje svega toga počinje u obitelji. Roditelj mora pokazati da razumije svog adolescenta i da ne umanjuje njegove osjećaje. Tako zdrav odnos roditelja i djeteta može prevladati sve probleme, pa i one ljubavne, zaključuje Irena Šestak.
