S područja općine Jajce osam pacijenata tri puta u tjednu, u dvije smjene putuju u Travnik kako bi obavili hemodijalizu. Ogorčeni na nadležne institucije, od kojih su očekivali pomoć u savladavanju svakodnevnih zdravstvenih problema, sami, kako kažu, vode bitku i pomažu se međusobno.
Među njima je i Mustafa Žužić s adresom boravka u Jezeru, koji se već šestu godinu dijalizira u Kantonalnoj bolnici Travnik.
Pored uobičajenih problema suočeni smo s poteškoćama od strane Doma zdravlja Jajce i njegovog rukovodstva. Osim što vozila nisu klimatizirana, dosta su stara, sad smo primorani da putujemo i preko 5 sati u oba pravca jer inicijativom direktora dr. Nisveta Hrnjića ukinuto je jedno vozilo koje je preko 10 godina vozilo sve pacijente nakon dijalize. Prema njegovim riječima, nemaju dovoljan broj vozača jer su neki na bolovanju koji bi mogli kao i ranije razvoziti pacijente do njihovih domova, a to traje i trajat će mjesecima ako se nešto ne poduzme, kazuje Žužić.
Njihova putovanja sad su postala ogroman teret jer pored hemodijalize pacijenti su lošeg zdravlja, a bore se i s drugim bolestima.
Zbog takvih okolnosti svakodnevno moramo putovati do Bešpelja, Bareva pa tek onda do Jezera ili obrnuto u neka druga mjesta u okolini Jajca. Naša putovanja su puno duža i napornija, a poslije primanja dijalize čovjek nije sposoban da izdrži sve te napore, ali očigledno nitko neće da nas razumije ili da nam ublaži na neki način naše tegobe, kazuje.
U znak prosvjeda bojkotirali su nedavno putovanje u Travnik.
I onako nam je ostalo ništa od života. Svi živimo na nekoj margini, bez bilo kakve podrške, pa tako nam neće predstavljati problem da se skinemo i sa dijalize. Možda ćemo olakšati tako našim zdravstvenim institucijama, napunit ćemo im proračun jer naš život i borba su nebitni. Valjda se neki ljudi budu posramili za naše živote, ali njima je očigledno dobro u životu, a usput nemaju osjećaj za slabijeg od sebe, govori Žužić.
Neke lijekove moraju potražiti i van naše zemlje.
Naše terapije su dosta skupe mimo dijalize, a primanja su skroz mizerna. Bez obzira na to spremni smo dati novac i za gorivo samo da ne prolazimo kroz dodatne muke, jer i ono putovanje 70 kilometara predstavlja nam problem, ističe ogorčeni pacijent Žužić.
Spremni su poduzeti radikalne mjere po cijenu života.
Moje kolege koje mogu nazvati drugom obitelji, jer prolazimo kroz isto, suglasni smo da ćemo se boriti svim silama kako bi izišlo na vidjelo neke stvari. Veliki je nered u državi, u manjim sredinama još veći. Možda ćemo biti osporavani što smo podigli svoj glas, ali nama od života i onako ništa nije ostalo, sramite se gospodo. Idući naš korak je da se skidamo s dijalize skroz, a ono gorivo što je nama namijenjeno neka se upotrijebi za bitnije stvari, oni ih imaju svakako, zaključio je bio Mustafa Žužić.
