Iako je toplotni val u svom najjačem izdanju, kod
Dervišbegovića je radni val branja malina tek
započeo.
Poljoprivedom se ne isplati baviti, ako se plaća radnike uz ovakve cijene.
Sve morate sami raditi i jedino je tada isplativo. Uz zadovoljavajuće cijene
korist imamo i mi proizvođači i radnici.
Na kraju četvrtog mjeseca ove godine, u vrijeme kada su mraz i snijeg
poharali poljoprivredne usjeve na većem dijelu općine Prozor-Rama,
posjetili smo obitelj Dervišbegović na Dugama. Dervišbegovići; Emir,
Zlatka, Ibrahim i Adis bili su u poslu proljetne sadnje.
Tada smo zabilježili njihove nasade u plasteniku i malinjake dok je
zemlja tek pripremana za druge povrtlaske kulture. Ovih dana smo
posjetili tu radišnu obitelj da vidimo što je sa tim njihovim zasadima.
Uz rječicu Krupić čuje se samo žubor hladne vode. I ptice i cvrčci su se
negdje sakrili u debelu hladovinu pred ovom pasjom vrućinom. Jutarnji su
sati, a već kao da je podne. Tu i tamo osjeti se rosa koja je nastala zbog
blizine Krupića i Duških vodopada.Ibrahim je već tu. Pregleda kukuruz i otkida sa stabljike one koji su
spremni za plasman na tržnicu.
Dok pokazuje kvalitetu kukuruza šećerca za kuhanje i pečenje Ibrahim
priča o nasadu: „Posijali smo kukuruza oko 6 duluma sa oko 10.000
sadnica. Sve to prodajemo po pijaci, a ima i narudžbi. Morali smo staviti
zaštitu od ptica jer im je ovaj kukuruz dobra hrana.“ Ubra nekoliko
komada i krenusmo prema malinjaku.
Iako je toplotni val u svom najjačem izdanju, kod Dervišbegovića je radni
val branja malina tek započeo. Vruće je, još uvijek ima rose po malinjaku,
ipak, čuje se veseo razgovor kao da su u nekom kaću,
a ne u branju
malina. Dok oni beru zrele plodove, pčele marljivo oprašuju tek
procvjetale cvjetove.
O malinjaku Ibrahim iznosi stanje: ”Ovdje imamo oko 4,5 duluma malina,
vilameta rane dulum, a polke 3,5 duluma te očekujemo prinos od oko 4,5
tone. Otkupna cijena maline je nikakva. Zato što stignemo beremo sami
jer je nemoguće plaćati radnike uz cijenu od 1,70 KM. Ponekada
pozovemo svoju susjedu koja nam pomaže. Radnike se isplati plaćati kada
su cijene zadovoljavajuće. Na taj način imamo koristi i mi proizvođači i
radnici. Ovako smo svi na gubitku. Sezona je tek počela i trajat će do prvih
mrazeva. Država bi se trebala svakako konačno zauzeti za
poljoprivrednike i zaštititi zagarantiranom cijenu otkup njihovih
proizvoda.“
Za usporedbu dodat ćemo samo činjenicu da Europska unija za
poljoprivredu izdvaja 12 puta više od BiH – Prisjetimo se i sudskih procesa
koji se vode protiv brojnih dužnosnika zbog malverzacija sa
poljoprivrednim poticajima. Upravo u takvoj situaciji poticaje od države
dobivaju podobnici, a ne oni koji se zaista bave poljoprivredom i od toga
žive. Trebala bi država konačno shvatiti da joj je potrebno ministarstvo
poljoprivrede na razini države. Naravno da rade, a ne da budu samo na
broju za „uhljebljenje kadrova“.
Odatle smo krenuli dalje, do nasada paradajza i drugih kultura. Kada smo
stigli do plastenika vidjeli smo već u gajbama složene crvene jedre
plodove koji čekaju kupce. I ovdje je sezona tek počela.
”Ovaj paradajz koji imamo u plasteniku tek je krenuo i može se prodati na
pijaci. Cijena mu je još solidna. Imamo ga i na otvorenom, no on nije još
za branja. Imamo ga oko 1000 sadnica i očekujemo urod od 5 tona. Tu je
još i paprika roga za jesensko branje, odnosno, za spremanje zimnice. Nje
iamo oko 4000 sadnica te je mogući urod od 3 tone. Također imamo i
krastavce za kiseljenje koji je 800 sadnica te očekujemo prinos od 1,5
tona.”
Sa osobitom ponosom iznose ove informacije Ibrahima. I kada se vide ovi
plodovi i nasadi zasita ima pravo biti tako ponosan.
Uputismo se uskim puteljkom kojim hode samo mali traktori kako bismo
stigli iznad Duga. Kad tamo? Tamo ugledasmo veliko svjetloplavo polje
kupusa. Odmah na početku stoje pripremljena crijeva i prskalice za
natapanje. Pumpa koja je kod kuće pogoni vodu koja stiže tu i natapa ovaj
ogromni prostor.
O ovom nasadu Ibrahim kaže:”Također i ovdje imamo paradajza koji još
nije sazrio. Kupsa je ovdje posađeno oko 60000 sadnica. Imamo rani koji
već prodajemo i kasni koji će biti za kiseljenje na jesen. Redovno
navodnjavamo kupus i čupamo travu. Poljoprivedom se ne isplati baviti,
ako se plaća radnike uz ovakve cijene. Sve morate sami raditi i jedino je
tada isplativo. U sustavu poticaja u poljoprivredi treba dobro voditi
računa kome se daje. Ne treba davati pare, može se dati poticaje u
sjemenima, mašina i tako nešto slično.”
Sve ovo što je pobrojano Dervišbegovići rade sami. Posla imaju puno, ali
se isplati sav trud. Njihov rad donosi plodove, a oni će donijeti zaradu. Ne 
