U jugoslavenskim medijima se često provlačilo pitanje sigurnosti u vožnji i preglasne glazbe. Stoga je jedan magazin 1981. objavio ovih osam savjeta za slušanje glazbe u automobilu U vrijeme kad su u bivšoj državi na cestama dominirali Golfovi jedinice, Zastavini bestselleri, Lade i besmrtne Bube, nije bilo nevažno što će sretnici koji su imali ugrađen kasetofon slušati za vrijeme vožnje. Bijelo dugme, Zdravko Ćolić, Buldožer ili Travolta, sasvim svejedno, bilo je bitno da se praši. U jugoslavenskim medijima stoga se početkom 80-ih godina često provlačilo pitanje sigurnosti u vožnji i preglasne glazbe. Stoga je jedan magazin 1981. objavio osam savjeta kako se treba slušati glazbu u automobilu za vrijeme vožnje: 1. Glazbu koja, bez šale i pretjerivanja, izaziva lupanje srca treba svakako izbjegavati. 2. Loša je navika uključivati istovremeno kasetofon kad i starter automobila. 3. Nije preporučljivo slušati glazbu kad se krećete u gradskoj gužvi, preopasno je. 4. Za auditivne ljude bolje je slušati zvuk svoga motora nego Bijelo Dugme ili uzvišenu Bachovu glazbu. 5. Zvuk u automobilu ne smije biti dominantan. Ako radio trešti hoćemo li čuti zvuk milicijske zviždaljke? 6. Slušajte vijesti i informacije kad vožnja nije previše dinamična, one razbijaju osjećaj izoliranosti u automobilu. 7. Glazba je dobrodošla kad je pred vama široka i ravna cesta, vrijeme je lijepo, a pred vama dug put. 8. Oprezno s disko glazbom, da ne bi cupkali po pedali gasa na ritam Travolte. Zaključak u tekstu: Jedno je biti “mlad i lud” za Travoltom, recimo – pa, umjesto pritiska na papučicu gasa i kočnicu cupkati stopalima u ritmu disko glazbe, a drugo – biti zreo i smiren pa tko zna koji put slušati glazbu koja prija, a ne obvezuje. Dakle – glazba tiho. I sada, 35 godina kasnije, koliko bi se ovih pravila moglo upotrijebiti na glazbu u vožnji? Iako, i danas taj Travolta jednostavno tjera na cupkanje stopala po papučici gasa.