13.3 C
Travnik
Petak, 14 lipnja, 2024
NaslovnicaBiHNije sramota raditi u fabrici: U Prijedoru svi žele u frizere, niko...

Nije sramota raditi u fabrici: U Prijedoru svi žele u frizere, niko u obućare (FOTO)

Iz dvije prijedorske tvornice obuće, poručili su nadležnim ministarstvima, ali i lokalnoj zajednici, da umjesto dosadašnjih praznih priča, konkretnim aktivnostima porade na uspostavljanju takvog obrazovnog sistema kojim će privreda dobiti profile radnika koji su joj prijeko potrebni, kao i na uspostavljanju vrijednosti da nije sramota raditi u proizvodnim djelatnostima.

Zaposleni u tvornicama “Nova Ivančica” iz Kozarca i “Nuti due” iz naselja Rasavci za inostrane kompanije proizvode gornje, odnosno donje dijelove obuće. Međutim, u nedostatku školovanih obućara, ova preduzeća pribjegavaju prekvalifikaciji lica koja su se obrazovala za druga zanimanja kako bi dobili bar obučene radnike koji su im potrebni.

Kroz jedan prekvalifikovani ciklus, koji traje više mjeseci uključeno je oko 100 lica koja se nalaze na evidenciji biroa za zapošljavanje i koji izraze želju za prekvalifikacijom, ali ih se u radni odnos primi oko 25, jer mnogi tokom obučavanja odustaju, a neki koji ostanu do kraja ciklusa ocjene da je taj posao za njih pretežak.

Prema riječima odgovornih iz ove dvije tvornice, na prekvalifikaciju se prijavljuju lica različitih zanimanja, od NK-a i PK-a radnika do fakultetski obrazovanih i ističu da je najviše onih sa srednjom stručnom spremom.

Zoran Banjac, direktor Tvornice obuće “Nova Ivančica”

Među njima najviše bude frizera.

“Jedne godine sam rekao da imamo najjači frizerski salon u Evropi, jer smo imali 146 radnica ili veliku većinu zaposlenih koji su prije prekvalifikacije završile frizerski zanat. Međutim, iako je takva situacija, škola uporno i dalje obrazuje ovo zanimanje”, izjavio je za Anadolu agency direktor Tvornice obuće “Nova Ivančica”, Zoran Banjac.

Dodao je da sa sadašnjim priučenim obućarima uspjevaju odraditi sadašnje poslove, ali je naglasio da su im i sada, a pogotovo za dalji razvoj preduzeća, potrebni školovani obućari, majstori i kadrovi sa fakultetskom spremom.

Osim što se u tvornicama moraju oslanjati na obučene obućare, suočeni su i s problemom da određeni broj primljenih radnika ne mogu ispuniti zadatu normu.

Takve radnike, kao i one novoprimljene, nastoje stimulisati kroz isplatu plata, koje nisu niže od 400 KM.

Među novoprimljenim radnicama u “Novoj Ivančici” je i Suzana Tadić, koja je sa završenom gimnazijom više godina bila na evidenciji biroa za zapošljavanje.

“Prijavila sam se na objavljeni oglas ove tvornice, oni su me pozvali i evo me sad radim. Ovdje sam 3 mjeseca i lakše mi je i bolje nego na drugim mjestima, gdje sam radila na određeno vrijeme. Zasad sam zadovoljna i trudim se da što bolje odradim svoj posao”, kazala je ona.

Njena kolegica Nada Bešić je 10 godina u ovoj tvornici i jedna je od rijetkih školovanih obućara.

“Sigurno je da ne bih bila ovdje da nisam zadovoljna uslovima u kojima radim i svim onim iz radnog odnosa, naglasila je ona.

U prijedorskim tvornicama obuće trenutno je zaposleno 315 radnika i to u “Novoj Ivančici” 185, od kojih je 160 obućara, a 25 radnika zaposleno je na šivanju presvlaka za automobilska sjedišta, dok u “Nuti due” radi 130 radnika.

Prosjećna plata radnika u ove dvije tvornice iznosi 480, odnosno 550 KM.

Njihovi odgovorni kažu da visina prosječnih plata odražava stanje u realnom sektoru u RS i pri tom napominju da prema zaposlenim na vrijeme izmiruju sve zakonom predviđene obaveze.

Oni podsjećaju da preduzeća koja se bave obućarskom djelatnošću zapošljavaju 20 hiljada radnika što predstavlja četvrtinu od ukupnog broja zaposlenih u realnom sektoru u RS, te naglašavaju da od nadležnih ministarstava u čijem je fokusu obrazovanje i privreda očekuju da znatno više pažnje posvete ovoj djelatnosti.

Dodaju da im je pogotovo čudno što plan i program obrazovanja još nije postavljen na realne osnove, već ispunjava želje šta roditelji djece žele, pa se i dalje školuju zanimanja koja su odavno i u ovom gradu postali prekobrojni.

U prijedorskoj Poljoprivredno-prehrambenoj školi planirali su u protekle tri godine upisati jedan razred učenika koji bi se obrazovali za obućare, međutim od toga se odustalo, jer nije bilo zainteresovanih.

Direktor “Nove Ivančice”, Zoran Banjac je, komentarišući da je ove školske godine u Banjaluci otvorena zlatarska škola i da je u nju upisan planiran broj učenika, rekao da je to samo jedan u nizu primjera da je na ovim prostorima prisutan pogrešan sistem vrijednosti.

“Kada se kaže da ćeš, ako se upišeš na neko proizvodno zanimanje, biti šljaker, teško da će se na njega neko od učenika upisati, ali ako im se saopšti da će po završetku obrazovanja brzo doći do posla, da će imati priliku da se stručno usavršavaju i da napreduju, onda je to druga priča. Međutim, ona se dosad malo, ili nimalo, ne čuje, iako je mi u obućarskoj djelatnosti konstantno ponavljamo”, kazao je on.

Za razliku od onih koji tvrde da sebe ne vide kao obućara, sreli smo jednog mladog čovjeka koji je baš izabrao to zanimanje i tvrdi da se zbog toga nije pokajao.

Kod poslodavca, koji u ovom gradu ima dvije obućarske radnje prošao je kroz prekvalifikaciju i već više godina u jednoj od pomenutih obućarskih radnji samostalno radi.

“U Njemačkoj sam završio trgovačku školu i mogao sam se komotno tamo zaposliti kao trgovac, jer odlično govorim njemački jezik. Međutim, vratio sam se prije 11 godina u ovaj grad i zadovoljan sam svojim poslom, platom, odnosom poslodavca prema meni i živim život onako kako želim”, istakao je on.

Na kraju da kažemo da su prijedorske tvornice obuće među uspješnijim privrednim subjektima, a iz njih je poručeno da do svijesti naših ljudi ne dopire u kakvom vremenu živimo i gdje živimo, te podsjećaju da bez realnog sektora nema budućnosti.

spot_img