Zamislite da vam bivši poslodavac kaže da sami uplatite radni staž, a da vam zauzvrat ponudi čarape po principu – uzmi ili ostavi.
Upravo to je slučaj sa jednom bivšom zaposlenicom sarajevske fabrike čarapa “Ključ”, koja je, po ispovijesti njenog sina na društvenoj mreži Facebook, tamo radila 19 godina.
“Nakon 19 godina rada u fabrici čarapa ‘Ključ’, mojoj mami, naravno kao i mnogima, nije uplaćeno tri godine i šest mjeseci radnog staža. Nakon mjesec dana trčanja od šaltera do šaltera, od kancelarije do kancelarije, uspjela je dobiti da plati od svojih/naših para staž, da bi mogla u penziju. Za ono što je uplatila dobila je čarapa koje se naravno najslabije prodaju i to na principu ‘uzmi ili ostavi’“, navodi se u statusu na Facebooku.
‘Prodajte čarape’
Direktor “Ključa” je, kako je navedeno, prvo rekao da ne može platiti staž jer je račun Ključa blokiran, da bi tokom sljedeće posjete bivše uposlenice pristupio drugačije.
Taj razgovor, kako je napisao na Facebooku sin zaposlenice Ključa, išao je ovako:
Direktor: Možete upatiti svoj staž na naš račun!
Mama: Kako, ako je blokiran račun!???
Direktor: Eto, nije više blokiran!
Mama: Ja ću pokrenuti tužbu!
Direktor: Slobodno, to će trajati 10 godina, a Vi trebate riješiti ovo u narednih nekoliko dana!
Mama: Pa dobro, šta da radim?
Direktor: Uplatite svoj staž, a mi ćemo Vam dati čarapa!
Mama: Pa šta ću ja sa čarapama??
Direktor: Pa prodajte!
Za razliku od ove zaposlenice, neki ovaj primjer plaćanja u ‘naturi’, smatraju – pozitivnim, jer, kako kažu, neke firme u BiH ne nude ni čarape ili drugu robu kao nadoknadu, dok drugi vele kako su, zahvaljujući “Ključu”, neki zaposlenici uspjeli kupiti stan i ne žele govoriti loše o toj kompaniji.
Sve ovo smo željeli provjeriti kod rukovodstva kompanije. Tako smo prvo pokušali telefonski stupiti u kontakt s direktorom preduzeća Jasminom Seferovićem, da bi nam u Centrali rekli da on trenutno nije u kancelariji i da ne znaju kada će doći. Pitali smo da li postoji PR služba preduzeća kojoj bi se mogli obratiti i rečeno nam je da pokušamo zvati drugi broj.
Kada smo nazvali, javila se žena, koja se predstavila imenom Ljiljana, a koja je na naše pitanje da li postoji PR služba ili neka osoba kojoj se možemo obratiti za izjavu, odgovorila: “Nemamo, nismo mi došli dotle“.
Nakon toga smo otišli u centralu fabrike čarapa “Ključ” u Sarajevu, gdje nam je rečeno da “ne znaju da li će direktor htjeti sići i da trenutno ima važan sastanak, pa da bi nas kontaktirali ako bude želio dati izjavu”.
Na kraju nam je rečeno da direktor ima sastanke i ide na put, pa da ne može trenutno dati izjavu, te da moramo čekati do naredne sedmice.
Ekonomski analitičar Damir Miljević tvrdi da je to što radi kompanija “Ključ” na neki način i – zloupotreba radnika.
“Mi imamo opštu pojavu u BiH da poslodavci to rade. To imate i u trgovačkim lancima, imate to i kod isplate toplih obroka u vidu bonova. Poslodavci na sve načine pokušavaju da ne plate novcem. U ovom konretnom primjeru, umjesto da oni prodaju čarape, oni se ustvari, da bi došli do svog novca, pretvaraju u trgovačke putnike za prodaju čarapa, gdje na to moraju imati još trošak“, kaže Miljević.
Ističe da je kranje vrijeme da država stane ukraj takvim pojavama.
Naveo je primjer Elektroprivrede RS-a, gdje dio radnika topli obrok dobijaju kroz bonifikaciju struje.
“Time se remete tržišni odnosi. Nije to samo ogledalo stanja u državi, imate tu jako puno i zloupotreba“, ističe on.
Kompanija nakon rata privatizirana
Sarajevsku tvornicu čarapa “Ključ“ je osnovao 1896. godine Avram Levi Sadić. Iza rata u BiH 1992-1995. tvornica je privatizirana.
Nedavno je objavljeno da tvornica traži stranog investitora radi zajedničkog investiranja u proširenje proizvodnje i plasman proizvoda na međunarodnom tržištu.
Fabrika, koja je prije rata ostvarivala godišnju proizvodnju od 23 miliona pari čarapa, trenutno proizvede i plasira na tržište oko šest miliona pari godišnje, prenijeli su bh. mediji.
Na stranici preduzeća se navodi da se “Ključ“ svrstava među “primarne kompanije koje svojom hronikom razvitka najobjektivnije izražavaju stranice istorije Sarajeva i Bosne i Hercegovine“.
Navodi se da bilježi “zavidnu liniju svoga materijalnog uspona, povećanja proizvodnih kapaciteta, produktivnosti rada, osvajanja kvalitativnosti proizvodnje i plasmana svojih proizvoda na domaće i strano tržište“.