Minusi i snijeg natjerali su sarajevske beskućnike da uličnu adresu zamijene onom u Nedžarićima, u Gerontološkom centru. Trenutno ih je 16, zajedno s osobama u stanju socijalne potrebe, a tek su rijetki pristali govoriti za naš list.
Stanovnik ulice
Jedan od njih, Adem Sabrija, u Nedžarićima je mjesec i po, a 21 godinu bio je stanovnik ulice. Otkriva nam da mu nije lako poštovati pravila Centra, jer „voli nagnuti bocu“.
– Malo kartona, dvije deke i u žbun. Spavao sam i na -18 pa sam preživio. Nije ovo za mene, navikao sam biti svoj gazda. I odavde ću u park, kod Sindikata ili prekoputa Predsjedništva, tamo sam domaći – odriješit je Sabrija.
Dodaje i da je više spavao u parkovima nego bio podstanar. Dnevno zaradi od 10 do 15 KM prosjačenjem, što nije dovoljno za kiriju. Ima i dvije kćerke, o kojima danas ne zna ništa, jer socijalni radnici ne dopuštaju njihov susret.
– Beskućnik, prosjak i alkoholičar, kažu. Pa mi ne daju da ih vidim. Savjetovali su mi da posjetim ženu, ali Šeherzadu ne želim da vidim, s prošlošću sam završio – iskren je Sabrija.
Za razliku od Sabrije, Ćazim Mršo ne želi iz prihvatnog centra. Alkohola se odrekao, a redovna ishrana, krevet i toplota dovoljni su razlozi da ostane. Rat je proveo u vojsci, a danas je, kako kaže, dotjeran do ulice i bijednih primanja od 100 KM.
Oduzet stan
– Šta ću ja s tim. Ne može meni biti, a ni djetetu. Eno ga u Bjelavama, dobro je gore, nekad me i obiđe. Ja sam svukuda bio, živio u stanu, koji su mi oduzeli, Nahorevu, a socijalni radnici pokupili su me na Baščaršiji. Neka me ovdje – kazao je Mršo.
Kapaciteti Centra još nisu popunjeni, kazala nam je Adela Bahto, šefica Službe socijalnog rada.
– Mi tek sada očekujemo njih više, imamo smještaj za 25 osoba. Novembar i decembar bili su nam dinamični. Ostanu dok im se status ne riješi, neki nekoliko dana, neki mjesecima – kazala je Bahto.
Odoh ja u Mostar
Kako nam je kazala Bahto, često su se susretali s bijegom štićenika Centra, jer oni nisu navikli da poštuju pravila.
– Imali smo situaciju da je Centar za jednog Roma osigurao doživotni smještaj, a on izdržao pola godine s nama. Kaže, ne mogu ja, odoh u Mostar, mogu dolje zaraditi – kazala je Bahto.
U Centru je smješten i štićenik koji je rekorder, jer je tu već tri godine, duže nego ijedan d izvor dnevni avaz
