Vikend je za rusko zrakoplovstvo u Ukrajini prošao uz značajne gubitke. Oborena su im dva lovca bombardera Su-34, dva jurišnika za blisku podršku Su-25, jedan lovac bombarder 4+ generacije Su-30SM, dva borbena helikoptera Mi-24/35, dva transportna Mi-8 i jedan manji izviđački dron Orlan 10 čija se cijena kreće između 90 i 120 tisuća dolara.
Ako su podaci ukrajinskog Ministarstva obrane točni, Rusi su u Ukrajini do sada izgubili 44 aviona i 48 helikoptera. Uz njih, na Twitteru se dnevno mogu naći video snimke uništenih ruskih oklopnih i drugih vozila.
Rusi su proteklih nekoliko dana proveli u regrupiranju i dopuni svojih postrojbi streljivom i dodatnim teškim naoružanjem. Čak i na društvenim mrežama vidljiva su vozila s taktičkim balističkim raketama SS-21 Točka i hipersoničnim raketama kraćeg dometa Iskander.
Rusi se prema Ukrajini povremeno kreću u spektakularno dugim kolonama, kao što je ona koja je zastala na putu prema Kijevu, duga 64 km. Pilotima američkih jurišnih aviona A-10 Thunderbolt diljem svijeta od takvog prizora suze idu na oči. Ne postoji ništa ranjivije od kolone vozila koja je zapela, ali Ukrajina Thunderbolte, a neće dobiti ni NATO-ove MiG-ove koji su zaostali iz sovjetskih vremena. Što ne znači da NATO nije i aktivno ušao u obranu Ukrajine, iako to nitko do sada nije baš tako deklarirao.
U trenutku pisanja ovog teksta, na granici Ukrajine kružio je jedan američki Boeing KC-135R Stratotanker, a iznad Poljske njegov nizozemski kolega, također višenamjenski tanker Airbus A 330-243MRTT. Prema dostupnim informacijama, u tom području proteklih su se dana kretali F-35 Lightning i to leteći u STEALT modu, dakle bez radarskog reflektora kojeg inače nose na sebi kako bi drugim kontroli leta i drugim avionima u zračnom prostoru olakšali navigaciju.
Navodno su ti avioni čak i ulazili u ukrajinski zračni prostor. No, važnije od tankera je Bombardier Challenger 650 koji patrolira u Rumunjskom zračnom prostoru, od Crnog Mora, pa sve do tromeđe Mađarske, Ukrajine i Rumunjske. Ako zanemarimo dvije „leteće tvrđave“ B-52 Stratofortres koje su su kruzile istočno od Rumunjskog grada Buzaua, tu se nalazi i Boeing RC 135W Rivet Joint.
Riječ je o izviđačkom zrakoplovu sa sofisticiranom opremom za prisluškivanje i geolociranje komunikacija u svakom radio-spektru. Osim članova letačke posade, ovaj avion uvijek ima i obavještajnog časnika i časnika za elektronsko djelovanje.
Također, postoje informacije da je u ukrajinski zračni prostor iz Mediterana doletio i izvidnički dron Global Hawk. Potpuno je nezamislivo da NATO ne dijeli prikupljene informacije o snazi i kretanju Ruskih trupa s Ukrajincima. Kako bi Ukrajinci inače izvršili onoliko uspješnih napada na kolone ruskih vozila?
Ukrajina je ravničarska zemlja u kojoj se teško neopaženo približiti neprijatelju. Umjesto toga, uz pomoć dobivenih i vrlo preciznih obavještajnih podataka, Ukrajinci postavljaju zasjede na mjestima gdje znaju da će se neprijateljska vozila naći u točno određenom trenutku. Da nije takvih obavještajnih informacija, Ukrajina bi na ravničarskom terenu morala koristiti topništvo, dakle i veće postrojbe u izravnom okršaju s Rusima, što bi u sukobu s daleko bolje opremljenim neprijateljem bilo kobno. Ovako su Ukrajinci izbjegli frontovsku borbu i manje ili više sofisticiranim ručnim naoružanjem nanose značajne gubitke svojim protivnicima.
A oružja za protuzračnu i protuoklopnu zaštitu su posljednjih mjeseci dobili u velikim količinama, uključujući i obuku za njihovo korištenje.
Njemačka je planirala ili već isporučila Ukrajini 2700 komada toplinski vođenih protuzrakoplovnih raketa Strela 2S i 3S koje su imali na skladištu još iz doba DDR-a. Riječ je o prvoj generaciji protuavionskih raketa koje smo i mi koristili u Domovinskom ratu. Nisu osobita prijetnja, ali su iskoristive jer ih Ukrajinci već ranije koriste, uz nešto bolje rakete Igla. No, pravi dobitak za njih je ručna raketa Grom M, NATO oznake Piorun, koja je modernija od Igle a dostavili su je, i to preko Sjedinjenih Država, Poljaci.
Ova raketa se već bolje nosi sa zrakoplovima koji upotrebljavaju IC-protumjere. Pravi dobitak za Ukrajince je FIM-92 Stinger čiji „ubod“ je rusko zrakoplovstvo već osjetilo za vrijeme invazije na Afganistan. Već prije ruskog ulaska u Ukrajinu, ove su rakete isporučili Litva, Latvija, Njemačka i Italija. Nekoliko stotina tih raketa, ovog puta montiranih i na postolju, dostavljeno je Ukrajini samo nekoliko dana prije invazije, vidljivo je iz slika Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine.
U protuoklopnom segmentu, Ukrajini su isporučene vođene i nevođene rakete iz segmenta ručnih bacača (NATO koristi skraćenicu MANPAD). Čak je i neutralna Švedska Ukrajini isporučila 5000 komada jednokratnih ručnih bacača AT4. Ovaj bacač dolazi s već postavljenom protuoklopnom raketom ili raketom za gađanje bunkera i sličnih objekata. Domet ovih ručnih bacača nije ni 300 metara, što je u uvjetima urbanog sukoba prihvatljivo, ali ne i za sukob na otvorenom polju.
Budući da Rusi na svojim tenkovima uvijek imaju i reaktivni oklop, neće ih razveseliti vijest vojnog portala Jane’s da Talijani namjeravaju u Ukrajinu poslati izvjestan broj njemačkih Panzerfausta 3. Nizozemci su najavili isporuku 50 komada, a Nijemci čak 1000 komada ovog ručnog bacača kojeg karakterizira dugi „nos“ rakete koja probija i reaktivni oklop na udaljenostima do 350 metara. Bacač se može dopunjavati s dva tipa raketa, pa je u jednoj verziji Panzerfaust, a u drugoj Bunkerfaust.
I Amerikanci su još 22. siječnja isporučili pun avion ručnih bacača M-141 namijenjenih za uništavanje foritfikacija s malih udaljenosti, što bi Ukrajini moglo postati presudno u trenutku kad Rusi uđu u veće urbane cjeline. Finci su im isporučili francuske protuoklopne rakete Apilas, Španjolci 1370 komada svog jednokratnog ručnog bacača Alcotan-100 i C90, a Grci, Poljaci i Slovaci pridružit će se svojim pošiljkama, dok će Hrvatska poslati puške i strojnice kojima se mogu opremiti 4 brigade, što također nije malo.
No, u ovom trenutku najzanimljivije je vođeno proutoklopno naoružanje dostavljeno braniteljima. U objavljenim snimkama već smo vidjeli akciju raketa FGM-148 Javelin koje isporučuju SAD i Estonija. Ukrajina ih nabavlja već godinama, a rakete imaju dva modela napada, izravnim pogotkom ili napadom odozgor. Ukrajinci tvrde da Javelin na bojištu ima efikasnost od 90 posto. Zbog toga Rusi na starijim modelima svojih tenkova s gornje strane nastoje zavariti rešetkastu konstrukciju koja bi spriječila izravan pogodak iz gornjeg rakursa. Izgleda ridikulozno, nešto kao iz filma Mad Max, ali ako je ubojitost Javelina doista tako visoka, nije baš učinkovito. Budući da Javelin ima i opciju IC navođenja, može se koristiti protiv helikoptera i sporijih zrakoplova na manjim visinama. Domet Javelina je 2 do 4,5 km.
Lakši za korištenje od Javelina je Next Generation Light Anti-tank Weapon (NGLAW) koje su im isporučili Britanci. Za razliku od Javelina, ovdje je riječ o jednokratom ručnom bacaću kojeg su zajedno razvili Britanci i švedski SAAB. Budući da ga je jednostavnije koristiti, da se nakon upotrebe može odbaciti, ukrajinski branitelji lakše mogu pobjeći nakon izvedenog napada.
Izvor: slobodna dalmacija
