27.3 C
Travnik
Ponedjeljak, 17 lipnja, 2024
NaslovnicaCrna kronikaDa li je Evropa spremna za nuklearnu katastrofu?

Da li je Evropa spremna za nuklearnu katastrofu?

ZAPOROŽJE – Napadi na najveću evropsku nuklearnu elektranu na jugoistoku Ukrajine i dalje zabrinjavaju Evropu, i sve više je onih koji se pitaju da li je Evropa spremna za eventualni nuklearni incident.

Nuklearna elektrana “Zaporožje” zauzeta je od strane Moskve odmah poslije napada na Ukrajinu 2022. godine, i vrlo često je u unakrsnoj vatri, zbog čega su međunarodni posmatrači veoma zabrinuti. Neki čak upozoravaju na nuklearnu katastrofu sličnu Černobilju.

U posljednjem zabrinjavajućem incidentu u aprilu u fabriku je udario dron, pri čemu obje strane prebaciju krivicu jedna na drugu, a Robert E. Keli, bivši glavni nuklearni inspektor Međunarodne agencije za atomsku energijiu, za Euronews je rekao da je napad dronova kamikaza na Zaporožje bio “čin bezumlja”. Ipak, on je rekao da ne postoji nikakva mogućnost da bi takvi napadi mogli da izazovu eksploziju fabrike.

IAEA je potvrdila da nije primijetila nikakva strukturna oštećenja nakon posljednjeg incidenta, 7. aprila, iako je oštro osudila napad.

Neki prethodni napadi na Zaporožje rezultirali su nestankom struje. Tehnički, ovo je veoma opasno. Bez struje, nuklearni reaktori ne mogu da se ohlade, pregriju se i mogu da eksplodiraju – baš kao u Černobilju. Ali šanse da se to desi danas su “u suštini ravne nuli”, kaže Keli.

“Černobiljski reaktor je iznenada uključen punom snagom sa svom tom vodom u njemu, koja se pretvorila u paru u djeliću sekunde i samo raznijela tu zgradu u komade”, objašnjava on.

Reaktori koji se danas prave izgrađeni su po potpuno drugačijim principima. Černobiljski reaktori uključuju tone zapaljivog grafita za kontrolu nuklearne reakcije, dok reaktor na vodu pod pritiskom (PWR) u Zaporožju to ne radi. U Černobilju grafit se zapalio i izbacivao radioaktivne izotope i pepeo u atmosferu danima sve dok požar nije ugašen. PWR nemaju takav problem zapaljivosti, što je ogromna prednost. Voda ne gori.

“Takođe, černobiljski reaktor je bio unutar velike obične industrijske zgrade koja je uništena eksplozijom pare i masivnim požarom. PWR (osim nekoliko starijih ruskih reaktora) se uvijek gradi unutar masivne betonske i čelične kupole dizajnirane da zadrži paru poslije eksplozije i da uspori svako curenje radioaktivnih izotopa u životnu sredinu”, objašnjavaju stručnjaci.

Čini se da više faktora dodatno smanjuje rizik u poređenju sa 1986. godinom. Tokom prethodnih nestanka struje u Zaporožju, snabdijevanje električnom energijom preusmjereno je iz drugih izvora, kao što je obližnja elektrana na ugalj Zaporiška – najveća termoelektrana u Ukrajini – i iz dizel generatora. Ovo ograničava šanse za opasni nestanak struje. Svaki reaktor u Zaporožju je, takođe, trenutno u režimu gašenja, za razliku od černobiljskog, koji je bio potpuno operativan. Uprkos tome što je Moskva preuzela kontrolu elektrane, osoblje fabrike je uglavnom ostalo na svojim mjestima, smanjujući rizik od pogrešnog rukovanja.

Da li je Evropa spremna na potencijalni nuklearni incident u Zaporožju? Odgovor je: Da! Više od 150 reaktora trenutno radi u 27 zemalja članica EU. Svaka zemlja ima agenciju za nuklearnu pripravnost, čak i one koje nemaju reaktore.

“Koordinacija se mnogo povećala od katastrofe u Fukušimi 2011”, kaže za Euronews specijalista za hitne slučajeve u Švedskoj agenciji za radijacionu bezbjednost Jan Johanson.

Smjernice za nuklearnu bezbjednost obično međunarodno uspostavlja IAEA. U Evropi, organizacija koja koordinira bezbjednosne procedure u različitim zemljama je HERCA, dok je EMSREG tijelo EU koje obezbjeđuje njihovu primjenu u pojedinačnim državama.

“HERCA je bila prilično aktivna u pogledu Ukrajine, u pokušaju da se usaglasi i razgovara o tome šta da se radi ako dođe do nuklearne nesreće u Ukrajini”, kaže Johanson.

Kako izgleda plan reagovanja na nuklearni incident? “Priprema je najvažniji dio”, objašnjava Johanson.

“Šta god da se desi, čak i topljenje jezgra, proći će neko vrijeme prije nego što se desi. Ako nešto krene naopako, generalno ćemo znati sve o tome prije stvarnog curenja radijacije.”

U najgorem mogućem scenariju – eksploziji sa ispuštanjem radijacije – područje u radijusu od pet kilometara oko incidenta (zona predostrožnosti) biće evakuisano.

Kada se opasnost otkrije, sve stanovništvo u radijusu od 25 kilometara – zona planiranja hitnih zaštitnih akcija – upozorava se alarmima, sirenama i tekstualnom porukom.

Alarmi se oglašavaju na ulicama i u kućama. Svaka kuća u blizini nuklearne elektrane, barem u Švedskoj, opremljena je radio-prijemnikom koji se uključuje u slučaju opasnosti.

Svi u krugu od 25 kilometara moraju da se sklone u zatvoreni prostor.

“Normalan dom bi trebalo da bude u redu, čak i u slučaju velikog ispuštanja radioaktivnog zračenja”, kaže Johanson, a isto važi i za škole. Nema potrebe da se ostane u bunkeru.

Svi građani imaju i tabletu joda koja blokira apsorpciju zračenja i na taj način sprečava rizik od raka štitaste žlijezde. Svako domaćinstvo ih dobija, na svakih pet godina. A da li je potrebno da se tableta proguta, zavisi od razmjera curenja radijacije.

Kada se ljudi sklone, neophodno je uključiti televiziju ili radio ili pratiti saopštenja vlasti na društvenim medijima. U Švedskoj su i lokalni mediji obučeni da distribuiraju ovu vrstu uputstava.

“Sljedeći koraci zavise od količine iscurjelog radioaktivnog materijala, kao i od meteoroloških faktora”, kaže Johanson.

“Vježbamo nekoliko puta tokom godine. Vjerujemo da imamo prilično efikasan sistem, a nadležni znaju šta da rade”, piše Euronews.

Izvor: Nezavisne

spot_img