Sve do sredine 1990-ih, japanska vlada zabranjivala je kinin, glavni sastojak tonika, u hrani i piću, pa je japanski tonik imao okus po zaslađenoj vodi čija je uloga bila razblažiti okus alkohola…
Što je bolje od džin-tonika? Gin sonic (soda i tonik), ako pitate Japance, koji osim tonika u omiljeno piće dodaju i soda vodu. Zapravo, cijela priča oko džin-tonika ondje je nešto kompliciranija nego kod nas. Sve do sredine 1990-ih japanska vlada zabranjivala je kinin, glavni sastojak tonika, u hrani i piću, pa je japanski tonik imao okus po zaslađenoj vodi čija je uloga bila razblažiti okus alkohola. Kako bi poboljšali okus koktela, miksolozi su osim tonika džinu počeli dodavati soda vodu i cijeđenu limetu za izbalansiranost okusa.
Sonic je s vremenom postao hit u japanskim barovima, ali i drugi kokteli, kao što su Moscow mule ili Cuba libre ponekad na stol dolaze uz dodatak soda vode. Iako su neki japanski barovi objeručke usvojili zapadnjački džin-tonik, nakon što se ublažio japanski zakon o kininu, većina ipak prednost daje sonicu, na koji su naviknuli. Kao argument navode nove vrste zanatskih džinova finih aroma i okusa kojima dodatak soda vode omogućuje da dođu do izražaja.
Recept za gin sonic prilično je jednostavan; na 70 ml soda vode ide 20 ml tonika i 30 ml džina. Možete isprobati i varijantu s limetom, a u tom slučaju na količinu soda vode ide dvaput više tonika i triput više džina pa unutra iscijedite malo limete.
Gin sonic s vremenom je pronašao put preko japanskih granica do europskih i američkih barova, a miksolozi posljednjih godina sve više prednosti daju pićima sa soda vodom.
