21 C
Travnik
Ponedjeljak, 17 lipnja, 2024
NaslovnicaSvijetKako je živjeti u pet različitih država, na tri kontinenta i seliti...

Kako je živjeti u pet različitih država, na tri kontinenta i seliti se barem jedanput godišnje?

Njemačka, Australija, Brazil, Argentina i Tanzanija samo su neke od država u kojima su živjeli. Zanimalo nas je što ih potiče da češće nego drugi svojim ‘petama daju vjetra’ i kakve su im benefite takva iskustva donijela

Prosječna osoba u Velikoj Britaniji preselit će se otprilike 8 puta u svom životu, dok će se, prema statistikama, prosječni Amerikanac preseliti čak 11 puta. Prema jednom istraživanju najčešće se sele ljudi koji teže za bogatstvom i svojevrsnim bijegom od tradicije. Jedan od čestih motiva za preseljenje je, prema istraživačima, i potreba za pripadnošću. U tu skupinu spadaju osobe koje se u svojoj okolini ne osjećaju ugodno i smatraju da će u drugoj državi ili kulturi pronaći “pravog sebe”. Posljednji, najčešći motiv za promjenom adrese je društveni status. To se javlja kod ljudi koji žele ostvariti moć, utjecaj i bolje obrazovanje.  

No osim spomenutih razloga, rezultati objavljeni u jednom znanstvenom časopisu sugeriraju da preseljenje ovisi i o tipovima ličnosti. Primjerice, one ličnosti koje iskazuju visok stupanj društvenosti i kreativnosti sklonije su napuštanju ruralnih sredina i odlasku u urbana središta. Takve ličnosti najčešće traže novu adresu daleko od svog doma. Nasuprot tome, tipovi osoba koji su emotivniji tražit će novu adresu što bliže svome domu.

U razgovoru s Markom Filipovićem (38) i Robinom M. (34) otkrivamo što ih je potaknulo da sreću traže na različitim adresama, gdje trenutno žive, i kako je takvo iskustvo utjecalo na njihov život. Donosimo dva potpuno različita iskustva. 

Život u različitim državama

Iako je rođen u Zagrebu, Marko se kao šestogodišnjak s obitelji preselio u Sydney, a nekoliko je godina živio i u Brazilu, Argentini i Tanzaniji. Od svih zemalja u kojima je živio, priznaje nam, u Brazilu je najviše uživao.

– Na moj život je dosta utjecala brazilska kultura, lijepo je tamo živjeti, ali ipak to nije moja domovina. No prije nekoliko godina ozbiljno sam počeo planirati budućnost. Odlučio sam da je moja završna destinacija Zagreb, gdje sam sad već dvije godine. Danas u Hrvatskoj vodim tvrtku za ugradnju fotonaponskih elektrana. A hoće li Zagreb ostati moja posljednja adresa, vrlo vjerojatno – simpatično kaže naš sugovornik.

24sata

Život koji je vodio miljama daleko od svoje obitelji, priznaje Marko, nije bio lagan. No danas je, kaže, svjestan da mu je ta životna odluka donijela znanje pet stranih jezika i poznavanje mnogih svjetskih kultura.

Prije nego što je odlučio da će se odseliti u drugu zemlju, cilj mu je bio uvijek isti, a to je naučiti jezik prije dolaska u novu državu kako bi se što više zbližio s ljudima i razumio njihovu perspektivu jer jezik je duša kulture. Kad se pripremao za odlazak u Tanzaniju, kaže da su mu se u sjećanje usjekle riječi mentora koji ih je pripremao za humanitarno putovanje.

– Njegov je savjet bio da, u koju god zemlju otiđeš, ‘zavežeš’ svoja usta. Što znači da trebaš slušati, promatrati i pustiti da domaći ljudi govore. Na nama je da gledamo i upijamo. Te sam riječi shvatio kao određeni izazov kako bih postao što sličniji njima. Trenutak u kojem spoznaš da te osobe druge kulture priznaju i gledaju kao svog čovjeka je neopisiv – govori nam Marko.

Iz današnje perspektive, kad želi osnovati obitelj i skrasiti se, najviše mu smisla ima živjeti u Hrvatskoj.

– Mogu reći da mi se sve više sviđa i da napokon razumijem duboku izreku ‘Bog, obitelj i domovina’ – iskreno ističe Marko i poručuje svima koji su u sličnoj situaciji te razmišljaju o povratku u domovinu da se ne dvoume.  

Život od stana do stana 

Za razliku od Marka, koji je sreću pronalazio na adresama u različitim zemljama, naš idući sugovornik promijenio je čak 12 adresa, većinom u Lijepoj Našoj. Robin je rođen u Međimurju, ali se kao dijete s mamom preselio u Njemačku. Početkom rata vratili su se u rodni kraj, gdje je Robin živio sve do upisa na fakultet. Odlučio je iskušati život u metropoli, nakon čega je uslijedila njegova avantura s promjenama adresa.  

– Tijekom života u Zagrebu selio sam se otprilike jedanput godišnje. Naučio sam se toleranciji, važnosti suočavanja s problemima, pronašao sam hrabrost artikulirati probleme i ući u konflikte koji su potrebni kako bi se stvari riješile brže, uz mnogo manje boli i potisnutih trauma koje se tamo negdje duboko pod površinom svijesti gomilaju i množe kako bi na površinu probile kad to najmanje očekuješ – kaže Robin.

24sata

Svaka promjena adrese za Robina je bila jedno novo iskustvo i životna lekcija. Tijekom selidbe nailazio je na mnoge situacije, no jedne se nekako rado prisjeća. 

– Jednog dana na vratima me dočekala poruka susjeda, koji mi je ujedno bio predavač na faksu, u kojoj ljubazno moli i upozorava da, ako ne smirimo strasti, neće imati druge nego uključiti nadležne organe. Da stvar bude smješnija, u tom sam trenutku živio sa sestrom i prilično sam siguran da je susjed fulao vrata. Nakon te epizode više me nije nikad pogledao izravno u oči, a sestra i ja se tome smijemo i dobrih deset godina nakon što se odigralo – prisjetio se Robin.

Što su ih promjene adresa naučile?

Nakon desetaka različitih adresa i nakon što je odlučio uzeti psa, i to njemačku dogu, Robin je svoje “mjesto pod suncem” pronašao daleko od užurbanog načina života. Međutim, nakon četiri godine života na selu priznaje da se u njemu lagano budi želja i potreba za nekim novim avanturama.

24sata

– Shvatio sam da je bolje plaćati kredit za nešto svoje, po mogućnosti s vrtom, pristupom otvorenim poljima i sa što manje susjeda. Ipak, mislim kako je došlo vrijeme da istražim teku li na dalekom sjeveru doista rijeke od meda i mlijeka ili je naknada za nezaposlenost stvarno dovoljna za kvalitetniji život. No u jedno sam ipak siguran, sretan sam što imam bazu u koju se mogu uvijek vratiti – rekao je na kraju Robin. 

Sugovornik Marko s početka priče ponosno kaže da u svojem životu ne bi ništa mijenjao. Zahvalan je na svemu što su mu promjene adresa donijele u životu, a smatra da su ga najviše definirale kao osobu. 

– Bol koju osjećaš kad spoznaš da ćeš živjeti daleko od svoje obitelji i da nećeš utjecati na njihov život, kao niti oni na tvoj, jaka je i duboka i s tom boli moraš naučiti živjeti. Ali ponosan sam da sam izabrao Hrvatsku i smatram da je to zdrav, prirodan i, rekao bih, dobar put. Sad sam u novoj sredini i u novom sustavu, ali ne predajem se, siguran sam da ću izgraditi svoju budućnost u Hrvatskoj – zaključuje naš sugovornik.

24sata

Odluka da će živjeti na nekoliko adresa, u Markovu i Robinovu slučaju, promjena je koja im je donijela mnoga poznanstva, znanje o različitim kulturama i iskustvo koje im nitko ne može oduzeti. I zato, kakva god ona bila, promjena je nekad jedini način da se pokrenete i ostvarite nešto čemu ste oduvijek težili!   

Izvor: 24sata.hr

spot_img