Zdrava voćka: Bolje dunja na tanjiru nego na ormaru

Ako je kesten kralj jeseni, onda dunju možemo nazvati njegovom kraljicom.

Neobična je ovo voćka koja raste na listopadnom stablu, dok je plod zlatnožute boje. Vrijednost ovog voća kao prehrambenog proizvoda datira iz daleke prošlosti, kada se uzgajalo zbog svog ornamentalnog kvaliteta i atraktivnih svijetloroze cvjetova.

Dunja je vitaminska bomba i od davnina je poznata u narodnoj medicini, te se koristi prije svega kao sredstvo za ublažavanje kašlja i umirivanje stomačnih tegoba – ljekoviti dijelovi su joj plod, listovi i sjeme, a posebno sok i sirup ploda.

Plod dunje obiluje vitaminima i mineralima. Sadrži vitamin C u velikim količinama, vitamin B1, B2, niacin, karoten, kalcijum, magnezijum, kalijum, bakar, natrijum, cink, željezo, mangan, natrijum, hlor i sumpor. Osim toga, sadrži i proteine, dijetalna vlakna i ugljene hidrate.

Sjemenke su njen najljekovitiji dio, i kada odstoje u vodi oslobađaju sluz koja pomaže kod problema s kašljem. One sadrže i velike količine amigdalina, odnosno vitamina B17, koji ima antikancerogeno dejstvo. Sjemenke su bogate i mastima, taninom, pektinom, šećerima, jabučnom kiselinom, emulzinom i protidom.

Zahvaljujući taninu i sluzi, ova voćka povoljno djeluje na rad crijeva i sprečava infektivne bolesti. Takođe, dunja sadrži i dosta pektina, koji povoljno djeluje na krvni sistem, pomaže u snižavanju krvnog pritiska i pruža zaštitu od radioaktivnog zračenja.

Dunjin sok pomaže kod kašlja, astme i dijareje, dok se pečena ili kuvana dunja preporučuje anemičnim osobama, ali i za liječenje raznih upala. Dunja se upotrebljava i kao prirodna pomoć kod upale sluzokože ždrijela, krajnika, disajnih puteva, kao i ublažavanje obilnih menstruacija. Čaj od dunjinih sjemenki pomaže kod nesanice i ublažava napetost. Čaj od njenih listova je odličan prirodan lijek za zaustavljanje proliva.

Delicije

Dunja kasno sazrijeva i bere se kad plod mijenja boju iz jako zelene u žutu. Većina sorti je preteška i prekisela, a plod je pretvrd da bi se mogao konzumirati sirov, pa se umjesto toga prave marmelade, pekmezi, kompoti…

Načini pripremanja su raznovrsni: oguljena, kuvana, dinstana ili pržena… Zbog aromatičnog ukusa i mirisa dodaje se u malim količinama kolačima od voća, pitama od jabuka, džemovima i raznim drugim jelima.

Ako odmah ne koristimo svježu dunju za pripremu jela, najbolje ju je čuvati na sobnoj temperaturi dok potpuno ne dozrije, odnosno požuti i počne puštati ugodan miris – svojevremeno je bila osvježivač prostora koji su koristile naše bake.

Izvor: nezavisne

Prethodni članakMože li se jesti džem ako se na vrhu uhvatila buđ