Možete li zamisliti da se možete prisjetiti svakog dana svojeg života? Ljudi s HSAM-om mogu

Oni koji imaju HSAM imaju vrlo sposobnost da se sjećaju detalja iz prošlih svakodnevnih iskustava – čak i od prije nekoliko desetljeća – i to čine s velikom točnošću

Sjetite se slučajnog datuma iz svog djetinjstva. Možete li se sjetiti koji je dan u tjednu bio, što ste radili tog dana i što je bilo u vijestima? Netko s običnim pamćenjem vjerojatno to ne bi mogao, pogotovo ako se tog dana nije dogodilo ništa značajno. No 34-godišnji Joey DeGrandis gotovo vam sigurno može reći u roku od nekoliko sekundi.

Vjerovali ili ne, DeGrandis je jedan od manje od 100 ljudi diljem svijeta za koje je identificirano da imaju visoko superiornu autobiografsku memoriju ili HSAM, rijetko stanje koje im obično omogućuje da se s lakoćom prisjete životnih događaja vezanih uz određeni datum. 

Oni koji imaju HSAM imaju nevjerojatnu sposobnost da se sjećaju detalja iz prošlih svakodnevnih iskustava – čak i od prije nekoliko desetljeća – i to čine s velikom točnošću.

Uzmite na primjer datum 25. veljače 2010. Prosječna osoba vjerojatno vam ne može reći o tome što je radila tog dana, pogotovo ako se nije dogodilo ništa značajno. No, DeGrandis se sjeća da je bio četvrtak (što je točno) i da je u New Yorku padao snijeg (također točno), gdje i dalje živi – ‘i to onaj mokri snijeg’ kaže. Zna da je otišao u Katz’s Deli sa svojim prijateljima Jeffom i Danom, a prošlo je dva dana nakon što je otišao na razgovor za posao za poziciju koju je doista želio.

A što je s ranim pamćenjem – recimo, prvim danom trećeg razreda? DeGrandis zna da je to bio utorak, 31. kolovoza 1993.

– Svoje prošlosti se sjećam do detalja – kaže DeGrandis, čije su vrhunsko pamćenje proučavali istraživači i dobro dokumentirali u medijima. 

– Gotovo kao da sam lutka – zamislite lutku s žicama pričvršćenima za moju ruku. Drugi kraj žice se može spojiti na bilo koji dio vremenske linije mojeg života i prisjetiti se što se tad događalo – objašnjava. 

Sve do sredine 2000-ih ovo stanje nije bilo poznato svijetu (iako je postojao mogući slučaj dokumentiran još 1870-ih). Potraga jedne žene za odgovorima o svom sjećanju otvorila je vrata fascinantnoj temi istraživanja na Sveučilištu California u Irvineu, gdje se proučava više od desetljeća.

HSAM se različito očituje kod onih koji ga imaju. Neki od njih na to gledaju samo kao na zanimljivu sposobnost. Drugi kažu da im otežava svakodnevni život. Neki stručnjaci kažu da HSAM može otvoriti nova vrata u proučavanju pamćenja i potencijalno ponuditi nove uvide u Alzheimerovu bolest i druga pitanja vezana za gubitak pamćenja.

Priča o tome kako se HSAM prvi put počeo proučavati počinje s Jill Price, 53-godišnjom stanovnicom Los Angelesa.

Žena koja ne zaboravlja

Bilo je ljeto 1974., a osmogodišnja Jill Price i njezina obitelj preselili su se iz New Jerseyja u Kaliforniju. Price je bila tužna što je ostavila svoj stari život. Iako kaže da je uvijek imala jako dobro pamćenje, to ljeto se nešto promijenilo. Kad je riječ o drugoj polovici 1974., ‘mogu vam dati točne trenutke u vremenu i ono što se tad događalo, i to do sitnica’ objasnila je. Zna, na primjer, da je u petak, 13. prosinca 1974. otišla na liječnički pregled.

U veljači 1980. godine, kaže, sjećanje joj je postalo još bolje kad se radilo o prisjećanju na život i svjetske događaje. Price se doslovno može prisjetiti detalja o svakom danu njezina života od tada, trenutačno povezujući zadani datum sa specifičnim sjećanjima. 

– Kao da taj dan sad gledam. Kao da sam tamo. Gledam kako se to opet događa – kaže ona. Slično je kako se ljudi sjećaju gdje su bili jučer ili za vrijeme velikih nacionalnih tragedija – osim kod Price, koja se može do detalja prisjetiti svakog dana u posljednja četiri desetljeća.

Priceino vrhunsko pamćenje bilo je nešto što je prepoznala i s vremenom je postepeno razumjela. Liječnici su dugo proučavali njezine jedinstvene sposobnosti te detaljno opisali u knjizi koju su o njoj napisali i objavili 2009. godine. Iako živi u potpunosti u sadašnjem trenutku, njezina prošlost je kao film koji može premotati i ponoviti koliko god puta želi. 

– Iz minute u minutu to opisujem kao da imam ovaj podijeljeni ekran u glavi. Ja svoje sjećanja i uspomene ne mogu ugasiti – kaže Price. 

Otprilike u vrijeme kad se obitelj osmogodišnje Price preselila u Kaliforniju, počela je koristiti magnetofon za snimanje zvuka iz TV emisija i počela snimati svoja mišljenja o nekim rutinskim životnim događajima – na primjer o bratu ili prijateljima i svakodnevnim događajima. Neposredno prije nego što je napunila 11 godina, Price je također počela svakodnevno pisati dnevnik. Time je, kaže, opuštala svoj um. Kad je imala 12 godina, shvatila je nešto. 

– Shvatila sam da se mogu prisjetiti nekog dana od prije dvije godine kao da se jučer dogodio – kaže Price.
U subotu, 8. siječnja 1983. godine je završila srednju školu i kaže da je taj dan išla jahati s prijateljima. Grupa se vratila u jednu od prijateljevih kuća, otišli se kupati na bazen i potom ležala na ležaljkama dok se nisu osušili. Price je također oduvijek bila strastveni gledatelj televizije. Zbog HSAM -a često vam može reći koja je epizoda popularne TV emisije emitirana na koji datum. 
Upitana za datum 28. veljače 1983. godine odmah (i točno) kaže da je bio ponedjeljak i sjeća se (također ispravno) da je to bio dan završnice serije M*A*S*H.

Ipak, Price kaže, postoji razlog zašto ljudi zaboravljaju, zašto sjećanja blijede i zašto ljudi obično nemaju pravu, cjelovitu priču koja je trajno ukorijenjena u njihovim umovima. Za nju je HSAM problem koji je uvelike utjecao na njezin život. Tako je 2000. godine Price počela tražiti nekoga tko bi joj mogao dati odgovore, možda čak i provesti testove na njezinom pamćenju. Prvo ime koje se pojavilo bilo je dr. James McGaugh, tada profesor na Kalifornijskom sveučilištu, Irvine.

U lipnju te godine – ili točnije, 5. lipnja 2000., kako se Price sjeća – počela je sastavljati e-mail s objašnjenjem da ne može zaboravljati i da joj to strašno utječe na život. Trebala su joj tri dana da to izrazi pravim riječima. Misleći da je dr. McGaugh sigurno već čuo za ovu vrstu problema, Price mu je 8. lipnja poslala taj e-mail. 

Test pamćenja

Kad je dr. James McGaugh primio Pricein e-mail, iznenadilo ga je ono što je pročitao. 

24sata

 Kad netko kaže da ima problema s pamćenjem, to obično znači da zaboravlja. Ali Jill je imala posebnu vrstu problema s pamćenjem – kaže dr. McGaugh, sada ugledni emeritus profesor na Sveučilištu u Kaliforniji. 

– Inzistirala je da se nađe sa mnom – kaže i dodaje da su se prvi put sastali nekoliko tjedana kasnije.

Prije svega, dr. McGaugh je trebao steći veće razumijevanje Pricinog problema s pamćenjem i provjeriti je li to što je govorila istina. Price i dr. McGaugh upoznali su se u subotu ujutro, gdje je prošla psihološko testiranje. Djelomično, to je uključivalo i ispitivanje dr. McGaugha koji je koristio povijesnu literaturu – svakodnevnu kronologiju 20. stoljeća – i otvaranje nasumičnih stranica, pitajući Price što se događalo u svijetu u različitim danima od njezinih ranih tinejdžerskih godina nadalje (koje je godine, mjeseca i dana pao avion u San Diegu? Koji je datum smrti princeze Diane?)

Price je s priličnom lakoćom odgovorila na ova pitanja. Doktor McGaugh također je testirao Priceino sjećanje na događaje iz njezinog osobnog života. Koristio je njezine dnevnike kako bi uskladio datume s njezinim sjećanjima i otkrio da je bila ‘izuzetno točna’. Tako je proučavao njezino pamćenje sljedećih nekoliko godina.

Price je imala više sastanaka s doktorom McGaughom i njegovim kolegama, a u veljači 2006. detalji o Priceinom sjećanju objavljeni su u izvješću u znanstvenom časopisu Neurocase pod naslovom ‘Slučaj neobičnog autobiografskog sjećanja’. U to je vrijeme Price bila identificirana samo pseudonimom ‘AJ’. 

U radu dr. McGaugha, dr. Larryja Cahilla i dr. Elizabeth S. Parker istaknute su Priceine jedinstvene sposobnosti, također opisujući njezino pamćenje kao ‘neprekidno, nekontrolirano i automatsko’. U to su vrijeme predložili su naziv za njezino stanje hipertimestični sindrom koji dolazi od grčke riječi za ‘sjećanje’. Jill Price bila je prvi prijavljeni moderni slučaj ovog stanja.

Price nije očekivala da će se ništa posebno dogoditi od objavljivanja ovih nalaza. No, priča o izvješću uskoro je objavljena u Registru županije Orange i na Nacionalnom javnom radiju. Sve više ljudi se počelo javljati doktoru McGaughu i njegovim kolegama s Sveučilištu, govoreći im da imaju sličnu vrstu pamćenja kao Price.

Brad Williams 

Kad su Brad Williams i njegova obitelj pročitali u novinama o studiji Neurocase, ohrabrili su ga da kontaktira Sveučilište. Razgovarao je dr. McGaugh s kojim se sastajao idućih tri mjeseca. Dr. McGaugh i njegove kolege proveli su testove kako bi provjerili njegove tvrdnje i bolje razumjeli njegovo pamćenje.

–  Za svaki dan, i onaj najobičniji, vam mogu nešto reći o njemu – rekao je Williams za Ripleys.com.

– Ako slučajno pričamo o danu koji mi je na neki način bitna, vjerojatno vam mogu reći puno više, poput što je taj dan bilo u vijestima ili nešto što se posebno dogodilo taj dan – objašnjava. 

Za Williamsa je oduvijek bilo tako. Kad je bio dječak, njegova je obitelj je shvatila da njegovo pamćenje drugačije funkcionira od njihovog kad bi, u razgovorima o prošlim godišnjim odmorima ili praznicima, Williams odmah povezao određene događaje s točnim datumima, ponekad dajući vrlo detaljne prikaze o tome što se dogodilo.

Danas je Williams profesionalni igrač igra o trivijalnostima koje su jako popularne u SAD-u, osobito kada pitanja zahtijevaju poznavanje određenih godina. Radi kao novinar na radiju te često u svojem showu impresionira goste radijske postaje svojim nevjerojatnim sposobnostima. Njegov brat je 2010. snimio dokumentarni film o njegovom sjećanju, ‘Nezaboravan’, a ima i blog Triviazoids na kojem istražuje što se događalo svaki dan u povijesti.

Kad mu netko da određeni datum, Williams kaže da vizualizira mjesečni kalendar i da mu u glavi obično prolaze slike tog dana. HSAM je uglavnom bio pozitivan aspekt Williamsovog života i obično se ne zadržava na lošim sjećanjima, iako uvijek zna kad se bliži godišnjica nečeg lošeg što mu se u životu dogodilo. 

Njegovo vrhunsko autobiografsko pamćenje proteže se još otkad je imao četiri godine. On zna da je u utorak, 20. veljače 1962., u poslijepodnevnim satima, u vrtiću nacrtao sliku prve svemirske rakete Johna Glenna – za let koji se dogodio dan ranije. Za ponedjeljak, 23. kolovoza 1982. kaže da nije poseban dan, ali da se  sjeća da se pripremao za audiciju za Hamleta u lokalnom kazalištu u Illinoisu, koja se trebala održati nekoliko dana kasnije.

Budućnost proučavanja HSAM-a

Danas, broj ljudi za koje je dokazano da imaju HSAM je gotovo 100, a pokazalo se da su u pitanu ljudi svih tipova osobnosti, interesa i životnih iskustava. Tu je Nima Veiseh, umjetnica koja temu sjećanja uključuje u svoje šarene slike, zatim Louise Owen, profesionalna violinistica, Marilu Henner, poznata glumica koja je svojedobno izjavila za ABC News: ‘Kad mi netko da datum ili godinu ili nešto, vidim sve te male filmske montaže, u osnovi na vremenskom kontinuumu, i listam ih’.

Jill Price je nadrealno da je e-mail koji je poslala prije mnogo godina privukao tako veliku pozornost. No, činjenica da ne može zaboraviti nastavlja predstavljati svakodnevne izazove. Njezin je suprug umro od moždanog udara prije 14 godina, ali kaže da je to moglo biti i jučer. 

24sata

– Postoji razlog zašto sam prošao kroz sve što sam prošla u životu, patila zbog toga, što sam napisala pismo tim liječnicima. Mislim da postoji neka veća svrha od onoga što je moj život bio, pa sam se zato odlučila potražiti ljude koji mi mogu pomoći, a zatim učiniti sve što su od mene tražili – kaže Price. 

Price se nada da će jednog dana HSAM pomoći istraživačima da pronađu lijek za Alzheimerovu bolest. 

Doktor McGaugh kaže da je važno ‘razumjeti ovu izvanrednu sposobnost kako bismo naučili više o mozgu i njegovim funkcijama. HSAM je jako značajan pomak u neuroznanosti’.

Sada u mirovini, McGaugh kaže da je studija HSAM-a daleko od dovršetka. Svoje istraživanje na Sveučilištu u Kaliforniji prenio je na dr. Michaelu Yassu, a jedan od njegovih bivših učenika također radi neurobiološka istraživanja povezana s HSAM-om u Italiji. 

Dreamstime

I dalje se javljaju ljudi govoreći kako misle da i oni imaju ovu vrstu superiornog pamćenja. Obično moraju proći test koji pokriva datume i događaje vezane za različite teme. 

– Samo desetini ljudi koja se javlja se potvrdi HSAM, kaže dr. McGaugh.

Što se tiče Jill Price, ona kaže da ‘ako ste imali sjajan život i niste imali tragedije i razočaranja, sigurna sam da je nevjerojatno moći se svega sjetiti. Moj život jednostavno nije bio takav. Prošla sam niz prepreka i imala puno padova’.

– Moj život nije bio ravna linija, a gdje se točno ta linija nalazila svaki dan – to vam mogu detaljno objasniti – dodaje. 

Izvor: 24sata.hr

Prethodni članakNije se šišala 23 godine: ‘Perem kosu dva puta tjedno, počešljam i puštam da se sama osuši’
Sljedeći članakFrancusko seljačko pile je super odabir za lagani subotnji ručak