Vrisak: Pokreće ga šest emocija

Istraživači su proveli niz laboratorijskih eksperimenata i identificirali postojanje najmanje šest različitih psiho-akustički prepoznatljivih pozitivnih i negativnih vrištanja koji su ili ‘alarmantni’ ili ‘ne-alarmantni’

Novo istraživanje (Frühholz i sur., 2021.) sa Sveučilišta u Zurichu sugerira da su ljudi evoluirali s jedinstvenom sposobnošću da koriste vrištanje kao pozitivni signal drugima da se upravo događa nešto što je izrazito afektivno važno (bend je izašao na pozornicu, prošli ste ispit, rodilo vam se dijete). 

Švicarski su istraživači proveli niz laboratorijskih eksperimenata na ljudima i identificirali postojanje najmanje šest različitih psiho-akustički prepoznatljivih pozitivnih i negativnih vrsta vrištanja koji su ili ‘alarmantni (pozivaju u pomoć)’ ili ‘ne-alarmantni (signaliziraju nešto emotivno jako važno)’. 

Krikovi užitka i radosti jedinstveni su ljudima

– Umjesto da vrištanje koje signalizira poziv upomoć bude jednake akustičke i komunikacijske prirode, povezano sa signaliziranjem prijetnji na temelju straha, pronašli smo nekoliko različitih kategorija vrištanja koje smo podijelili na alarmantne, i ne-alarmantne, pa čak i pozitivne vriskove kod ljudi – objašnjavaju autori.

24sata

– Ljudi s drugim vrstama dijele potencijal da signaliziraju opasnost vrištanjem, ali čini se da samo ljudi vrište kako bi signalizirali i pozitivne emocije poput ekstremne sreće i zadovoljstva – rekao je prvi autor Sascha Frühholz.

– Činilo se da je signaliziranje i opažanje ovih pozitivnih emocija u vriskovima dobilo prioritet kod ljudi nad signaliziranjem alarma. Ova promjena prioriteta se najvjerojatnije pojavila s evolucijom, jer ljudi žive u sve složenijim međusobnim odnosima, a situacija za alarmantno vrištanje je u svakodnevici sve manje budući da su se razvojem tehnologije i životom u većim naseljima potencijalne opasnosti koje potiču vrištanje od straha drastično smanjile – objašnjava.

Prepoznatljive vrste vrištanja

  • Bijes (negativno alarmantno vrištanje)
  • Strah (negativno alarmantno vrištanje)
  • Bol (negativno alarmantno vrištanje)
  • Ekstremna radost (pozitivno ne-alarmantno vrištanje – signalizacija)
  • Intenzivno zadovoljstvo (pozitivno ne-alarmantno vrištanje – signalizacija)
  • Tuga (očajničko ne-alarmantno vrištanje)

Zanimljivo je da su istraživači otkrili da kada su ispitanici čuli svaku od šest različitih vrsta vrištanja snimke mozga su pokazale da su ‘brže, točnije i s većom neuronskom osjetljivošću reagirali na pozitivno ne-alarmantno vrištanje, nego na alarmantne (upozoravajuće) vrištanje.

24sata

– Dok je vrištanje koje upozorava na uzbunu (od boli, ljutnje ili straha) uglavnom izazivalo nižu živčanu aktivnost u mnogim inferiornim prednjim i slušnim dijelovima mozga, vrištanje iz zadovoljstva, zbog tuge ili radosti pokazalo je veću aktivaciju u mozgu, posebno u desnoj hemisferi gdje se nalazi slušni korteks niske i visoke razine – objasnili su autori.

Zašto ne-alarmantno vrištanje pokreće aktivniji odgovor mozga?

Zašto ta vrsta vrištanja uključuje veću neurokognitivnu učinkovitost od vrištanja za upozorenje? Istraživači pretpostavljaju da ljudi mogu reagirati brže, preciznije i s većom neuronskom osjetljivošću na ne-alarmantno i pozitivno vrištanje jer ti krikovi ‘izgleda imaju veći značaj u ljudskim sociobiološkim interakcijama’, nego vrištanje koje upozorava na opasnost.

24sata

Najnovije istraživanje vrištanja sugerira da je komunikativna priroda ljudskih vrisaka raznovrsnija nego što se prethodno pretpostavljalo. Konkretno, čini se da se pozitivno vrištanje bez alarma koje se koristi za izražavanje intenzivnog zadovoljstva ili krajnje radosti u ljudskom mozgu percipira i obrađuje učinkovitije od alarmantnih ‘SOS’ krikova, piše Psychology Today.

– Rezultati našeg istraživanja iznenađuju u smislu da istraživači obično pretpostavljaju da je ljudski kognitivni sustav posebno podešen da otkriva signale opasnosti i prijetnje u okolišu kao mehanizam preživljavanja – zaključuje Frühholz. 

– Ovo je odavno trebalo biti primarna svrha komunikacijskog signaliziranja vrištanjem. Iako se to čini istinitim za komunikaciju vrištanjem kod primata i drugih životinjskih vrsta, činilo se da se komunikacija vrištanjem kod ljudi u velikoj mjeri razvila i specijalizirala, a to predstavlja veliki evolucijski korak – dodaje. 

Izvor: 24sata.hr

Prethodni članakSmije li se piletina više puta podgrijavati? Stručnjakinja ima odgovor
Sljedeći članakKoliko kalorija se može izgubiti vožnjom bicikla