Nogomet u BiH zacementirao mjesto na dnu Evrope: Ko je zapravo kriv?

Kvalifikacije za tri evropska nogometna takmičenja okončane su sinoć utakmicama play-offa, a one su nam ponovo otvorile oči koliko je očajni bh. nogomet zaista na samom dnu.

Naime, od sinoć je broj država koje nikada nisu imale klub u grupnoj fazi nekog evropskog takmičenja smanjen za tri nakon što su veliki uspjeh ostvarili Alashkert (Armenija), Flora Tallinn (Estonija) i Lincoln Red Imps (Gibraltar). Ova tri kluba će igrati u grupnoj fazi novoosnovane Konferencijske lige i tako prvi put svoje zemlje predstaviti na velikoj sceni. Taj san ostao je nedosanjan za Andoru, San Marino, Lihtenštajn, Crnu Goru, Maltu, Sjevernu Irsku, Kosovo, Farska Ostrva, Litvaniju i, naravno, Bosnu i Hercegovinu.

Na osnovu nastupa u prošloj sezoni m:tel Premijer lige BiH, plasman u Evropu ove sezone izborili su Borac, Sarajevo, Velež i Široki Brijeg. Borac je ispao u 1. pretkolu Lige prvaka od rumunskog Cluja, a potom je takmičenje nastavio u Konferencijskoj ligi gdje je odmah u 2. pretkolu zaustavljen od Linfielda iz Sjeverne Irske.

Sarajevo i Široki Brijeg su se obrukali ispadanjem već u 1. pretkolu trećeg po rangu evropskog takmičenja od moldavskog Milsamija, odnosno albanske Vllaznije. Nešto bolje prošao je Velež koji je u 1. pretkolu izbacio Coleraine iz Sjeverne Irske, da bi onda izbacio favorizovani AEK nakon boljeg izvođenja penala. Rođeni su potom igrali u 3. pretkolu, ali su zaustavljeni od švedskog Elfsborga.

Euforija koja je nastala samim plasmanom u treće pretkolo Konferencijske lige donekle se može opravdati činjenicom da je Velež zaigrao u Evropi nakon više od tri desetljeća i to nakon što je nedavno igrao u nižem rangu bh. nogometa, ali nam ona i dosta toga otkriva. Ta euforija nam govori koliko su nam niski standardi u evropskim takmičenjima, dok ostatak Evrope, pa čak i oni najslabiji, ostvaruju uspjehe i plasmane u grupne faze.

Iskorak u Evropi i u narednim sezonama vjerovatno će biti samo san budući da je kvalitet nogometa u BiH iz godine u godinu sve slabiji. Krivci se mogu pronaći na brojnim adresama, od samih klubova preko Nogometnog saveza BiH do ustrojstva države koja prema sportu ima i gori od maćehinskog odnosa. Neki će reći da je problem i naš poznati mentalitet, dok je i upitan i omjer očekivanja javnosti u odnosu na talent koji naši nogometaši zaista posjeduju.

Klubovi se često okreću starim i isluženim igračima (uglavnom strancima), dok većinu tek puko pravilo o korištenju mladih igrača u Premijer ligi BiH tjera da pruže priliku i igračima ispod 21 godine. Skautiranje praktično i ne postoji, a loše poslovne prilike često tjeraju klubove da prodaju one najbolje igrače čim prije pa se kvalitet klubova koji izbore Evropu praktično ospe i prije nego što ekipe zaigraju takmičenja pod okriljem UEFA-e.

Na sve te nedaće dolaze problemi za koje je direktno ili indirektno kriv Nogometni savez BiH. Loša infrastruktura je višedecenijski problem koji direktno utiče na kvalitet nogometa. Savez neće ili ne može utjecati na većinu stvari pa tako i u 2021. godini imamo veliki broj klubova koji igra na stadionima koji nemaju reflektore ili imaju očajne travnjake. O suđenju se priča iz kola u kola, a ovaj problem je praktično postao praksa kao tema u normalnim nogometnim razgovorima već od srijede ili četvrtak kada Savez objavi listu delegiranih službenih lica za predstojeće kolo.

Ispričana je i priča o nebrigi države za sport pa tako i nogometne klubove koji su prepušteni sami sebi. Dok se u drugim državama na sve moguće načine pomažu sportski klubovi i pojedinci koji će na najbolji način predstavljati zemlju, kod nas se vrhunac podrške dostiže dolaskom političara u svečane lože tokom utakmica. I to na većim susretima, kada je više fotoaparata u igri.

Očitu krizu u rezultatima daleko najpopularnijeg sporta u BiH možemo prepoznati i u nastupima reprezentacije koja već gotovo dvije godine nije uspjela upisati pobjedu. Katastrofalan niz je krenuo krajem 2019. godine i od tada se nije zaustavio, iako je u međuvremenu BiH igrala i s daleko slabijim protivnicima. Veliku odgovornost u tome ponovo ima Nogometni savez BiH koji je donio bezbroj pogrešnih odluka, prije svega biranjem selektora koji nisu opravdali očekivanja. Simptomatično je da nikada niko od čelnih ljudi Saveza nije preuzeo odgovornost, odnosno krivicu za sve loše stvari koje nam se dešavaju od klupskog nogometa do reprezentacije.

Optimizam za izlazak iz krize imaju tek oni rijetki kojima nogomet nije samo sporedna stvar u životu u našoj državi. Promjene su potrebne odmah i sad. Na svim nivoima. A dok one dođu, pratimo predstavnike Armenije, Gibraltara i Estonije u grupama evropskih takmičenja.

Izvor: klix

Prethodni članakKompanija iz Viteza nakon jahte napravila i luksuznu kamp prikolicu
Sljedeći članakOtkrivena 53 neprijavljena radnika i zapečaćeno 27 objekata u Federaciji BiH