Nakon 11 godina Inter je postao prvak Italije, a dugo očekivani Scudetto definitivno nosi potpis trenera Antonija Contea. Njegova ambicija, hrabrost, glad i odlučnost, vratili su Nerazzurre na veliku scenu nakon decenije prepune razočarenja.

U komplikovanoj sezoni, obilježenoj finansijskim dugovanjima prema igračima i glasinama o prodaji kluba, Conte je odveo Inter na tron.

Kako je sam priznao, najbolja stvar koja mu se dogodila u Interu je pronalazak grupe nogometaša koji su slijepo vjerovali njegovoj viziji i načinu rada, a već u drugoj sezoni stigla je i šampionska titula.

Conte je po dolasku u Inter imao samo jedan cilj – vratiti klub među najbolje na svijetu, a to je uspio za samo dvije sezone.

Eksponencijalan rast ekipe, ne samo ne samo na terenu, već i sa mentalne tačke gledišta, nadmašio je prvobitni klupski plan da Inter tek naredne sezone bude konkurentan za trofeje.

Od ekipe bez pravog pobjedničkog mentaliteta, Conte je napravio šampionski tim. Pod njegovom palicom, igrači su vrlo brzo naučili raditi sve, prepoznavati razne situacije i čitati igru.

Za pobjedu vam je potrebna stabilnost. Morate se boriti i imati volju da se žrtvujete za uspjeh, a klubu koji je godinama bio sve suprotno od toga, poznatom i kao “pazza Inter” (ludi), to nije bio lagan put.

Ono što je karakterisalo historiju Intera, Conte je ostavio po strani. Za nešto više od 20 mjeseci oslobodio se verzije “ludog” Intera i svoje igrače pretvorio je u vojnike spremne da ga slijepo slijede po svaku cijenu. Promijenio je mentalitet ekipe koja nije navikla na pobjede. Čvrstina i odlučnost uvijek moraju biti tu, bez obzira igrate li dobro ili loše, a na kraju je samo rezultat važan. Nešto što je naučio u Juventusu, primijenio je na svoj Inter.

Conte je svoje igrače pretvorio u vojnike spremne da ga slijepo slijede po svaku cijenu.(Foto: Twitter)

U usporedbi s prošlom sezonom, dolascima Achrafa Hakimija i Ivana Perišića, Conte je dobio širinu i željnu okomitost od bočnih igrača, a izgradnjom napada iz zadnje linije, zahvaljujući tehničkim kvalitetama stopera Alessandra Bastonija i veznjaka Marcela Brozovića, njihove karakteristike su itekako došle do izražaja u ofanzivi, praveći “trokut” s Romeluom Lukakuom, što je postalo svojevrsni trademark Nerazzurra tokom sezone.

Marokanac Hakimi bio je jedan od ključnih igrača ove sezone. Neumoran, brz i tehnički izuzetno jak nogometaš, u praksi se pokazao kao idealan igrač za Conteove ideje.

Sigurnost i neke presudne odbrane kapitena Samira Handanovića bile su od ogromnog značaja za ekipu. Uz iskustvo i kvalitete Stefana De Vrija, povratkom u formu gotovo otpisanog Milana Skriniara, uz već pomenutog i talentovanog Bastonija, napravljen je pravi bedem pred golom Handanovića.

Jedno od otkrovljena sezone je i veznjak Nicolo Barella koji je pod Conteovom palicom postao motor ekipe i najbolji veznjak na Čizmi. Dvadesetčetverogodišnji igrač svojim načinom igre u mnogome podsjeća na Contea iz igračkih dana i svojevrsna je personifikacija njegovog karaktera koji je prenio na ekipu.

U tandemu s neumornim Brozovićem koji djeluje u oba pravca, te Christianom Eriksenom koji se uprkos početnim problemima prilagodio Conteovim zahtjevima, formiran je itekako potentan i moćan vezni red.

Uprkos značajnim taktičkim promjenama, Inter nije izgubio učinkovitost u fazi napada. Nerazzurri su zapravo ekipa koja je kreirala najviše prilika u Seriji A, a tandem “Lu-La” pokazao se izuzetno kompaktibilnim i ubojitim.

Conte je kroz trenersku karijeru uvijek težio igri s dvojicom napadača s različitim karakteristikama, sposobnim da se nadopunjuju, a fizički dominantni Romelu Lukaku odigrao je sezonu karijere i profilisao se kao jedan od najboljih evropskih napadača nakon brojnih kritika u prošlosti.

Lautaro Martinez postigao je dosta bitnih golova, dajući potrebnu dubinu u napadu kad je to situacija zahtijevala i kad Lukakua nije išlo.

Conte je po dolasku u Inter imao samo jedan cilj - vratiti klub među najbolje na svijetu (Foto: EPA-EFE)

Iako i dalje ima oponeneta sklonih tvrdnjama da Conte svojom filozofijom nije trener za evropski iskorak, niko mu ne može osporiti da je s Interom za kratko vrijeme napravio svojevrsno remek-djelo i da je ekipu koja nije znala pobjeđivati transformisao u grupu igrača, koja u svakom trenutku zna šta želi i kako to ostvariti. Šampionsku.

Neukrotivog karaktera kakav jeste, Conteove metode nekada mogu biti i neugodne, ali svojim uspjesima, natjerao je i neistomišljenike da ga poštuju kao čovjeka opsjednutog pobjedom, koji nikada nije bježao od izazova.

Kao jedan od simbola, za Interiste uvijek mrskog Juventusa, od početka je zbog svoje prošlosti bio izložen dodatnom pritisku i mnogi fanovi Nerazzurra tražili su njegov odlazak.

Nije bio lak izbor doći u Inter gdje ekipa nije bila skrojena za osvajanje velikih trofeja. Ali, u nedjelju je ostvario svoju najveću ličnu pobjedu i vjerovatno enormnu satisfakciju jer je i među Juventinima postao “persona non grata” nakon prelaska u Inter.

U očima pristalica kluba iz Milana konačno je postao Interista, čak iako će njegovo srce uvijek biti crno-bijelo. Conte je pokazao da je profesionalac i više niko ne očekuje da pjeva pjesme “Curve Nord” ili priča protiv Juventusa.

Obavio je svoju dužnost uz sve poteškoće koje su ga pratile. Poboljšao je mnoge igrače pojedinačno i unaprijedio tim u svim segmentima, uvjerivši ih da mogu biti šampioni.

Na ekipu je prenio svoj karakter pobjednika, igračima je “ušao” u glave, postajući istovremeno trener, otac, prijatelj, psiholog i lider koji je tu uvijek za njih. Dobre nogometaše napravio je pobjednicima, prekinuvši ciklus neuspjeha za Inter i okončavši vladavinu Juventusa koju je sam započeo.

Conteu je ostala još jedna godina ugovora s Interom, ali sigurno će tražiti dodatne garancije u jačanju ekipe. Jer on je neko ko sam sebi postavlja nove ciljeve i pravi pritisak, opsjednut glađu za pobjedama, neće se zadovoljiti samo osvajanjem Scudetta.

Izvor: klix

Komentari

komentara